Nakon što se u prosincu 2005. Općina Petrušić obratila Fondu radi rješavanja problema nelegalnih odlagališta smeća, Kalambura je, tvrdi USKOK, preporučila da se s time pričeka te se najprije nabave kontejneri za zbrinjavanje smeća. Isto tako uputila je općinare na trećeokrivljenog Černija kao stručnu osobu koja poznaje cijelu proceduru i koja je već surađivala u izradi prve projektne dokumentacije za sanaciju otpada u Općini Perušić po njezinoj preporuci, iako nije bio zaposlenik Fonda. Sukladno tome, pročelnik za komunalne poslove u Općini Božo Milković stupio je u kontakt s Černijem, a zatim se Općina javila na natječaj Fonda za nabavu kanti i kontejnera sukladno uputi prvookrivljene te specifikaciji koju je napravio trećeokrivljeni.

Općina Perušić je u svibnju 2006. zamolila Fond za pomoć kod nabavke kanti i kontejnera u vezi čega je Kalambura dala pozitivno mišljenje, nakon čega je Fond zatražio od općinara da dostave najpovoljniju ponudu sukladno Zakonu o javnoj nabavi. Sukladno uputi Kalambure i Černija, Općina je u srpnju zatražila ponude od sedam poduzeća prema popisu koji je dao Černi. Ponude su dostavile tri tvrtke: Wemar u kojem je direktor četvrti okrivljeni Trautmann, zatim tvrtka Pos-Bam u kojoj je potonji osnivač te tvrtka Harpun u kojoj je direktor Černi.

Općinsko poglavarstvo kao najpovoljnijeg je ponuditelja za nabavu spremnika odabralo Wemar, nakon čega je Milković, prema uputama Kalambure i Černija, potpisao otpremnice kojima je potvrdio da je općina Petrušić zaprimila oko 1.600 kanti, kontejnera i spremnika za otpad u ukupnoj vrijednosti od 573 tisuća kuna, iako je znao da Općina nije zaprimila robu navedenu u računima i otpremnici.

Nakon toga Milković je dostavio Fondu, odnosno na ruke Kalamburi odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelj te račune i otpremnice, a zatim je Fond na temelju mišljenja koje je potpisala Kalambura odobrio Općini 401 tisuću kuna za sufinanciranje. Kalambura je potpisala mišljenje, tvrdi se u optužnici, iako je znala da općina Petrušić nije dobila spremnike.

Fond je doznačio 401 tisuću kuna Općini, a zatim je Milković, prema naputku Kalambure i Černija, predložio načelniku Ivici Turiću da uplati taj iznos na račun tvrtke Wemar Trans koji vodi Marina Vuković Trautmann, budući da je račun Wemara bio u blokadi. Nakon što je potpisana asignacija, s računa Wemar Transa podignuto je 400 tisuća kuna od čega je 39 tisuća kuna uplaćeno tvrtki Makale po uputi Černija, a supružnici Trutmann ostatak novca potrošili su za svoje potrebe, a općini nisu isporučili nikakve kante sve dok u srpnju 2007. općinari nisu tražili da im se hitno isporuče. Mađutim, kako se navodi u optužnici, tada je tvrtka Wemar isporučila neadekvatne kontejnere u vrijednosti od 72 tisuće kuna. Time je, tvrdi USKOK, za Černija pribavljena nepripadna korist od najmanje 39 tisuća kuna, a za supružnike Trautmann od najmanje 288 tisuća kuna, a Fond oštećen za 329 tisuća kuna.

Podsjetimo, Sanja Kalambura je u žižu javnosti došla u travnju 2012. nakon što ju je bivša ministrica zaštite okoliša i prirode Mirela Holy imenovala šeficom Fonda za zaštitu okoliša na temelju dobre i potvrde da se protiv nje ne vodi kazneni postupak. Ispostavilo se da je Općinski kazneni sud u Zagrebu zabrljao, odnosno da je potvrda pogrešno izdana jer je službenica suda 'zametnula ključni kartončić'.

Prije takvog raspleta Holy se kategorički klela u nevinost osobe za koju je znala da je Uskokova optuženica u aferi Fimi media, ali je -umjesto da inzistira na daljnjoj provjeri kod pravosudnih tijela – ministrica vjerovala na riječ isključivo odvjetniku gospođe Kalambure koji ju je uvjerio kako će sud odbaciti spomenutu optužnicu, što se pokazalo kao skandalozan gaf.