Pratite li ovu predsjedničku kampanju i kakva Vam se čini?
Naravno da pratim predsjedničku kampanju i brojim dane kada će završiti. Kampanja je prazna, mlitava, a odvija se samo na površini i bez gotovo ikakvog stvarnog sadržaja.

Smatrate da se ne otvaraju prava pitanja?
Ne otvaraju se važna pitanja. Neki kandidati govore o onome što bi učinili kada bi bili na Pantovčaku, ali u neskladu s Ustavom RH i izvan ovlasti. To nije korektno. Predsjednička kampanja je i mogućnost i da se educira birače, da im se objasni kakav je okvir u kojem se predsjednik Republike, u sustavu parlamentarne demokracije, može kretati. Većina onog što čujemo – od 'lupanja po stolu' do zahtjeva da se Vlada odmah iseli iz Banskih dvora – izvan je Ustava i zakona.

Na čemu bi kandidati trebali inzistirati i koje bi poruke, prema Vašem mišljenju, trebali slati?
Ustavni okvir predsjednika RH nije velik, ali je predsjednik moćna institucija. Sukreiranje vanjske politike s Vladom, upravljanje i nadzor nad tajnim službama, oružane snage, sve su to moćna područja i daju prostora predsjedniku za djelovanje. Predsjednik predstavlja državu i u tom smislu postoji prostor za dodatnu demokratizaciju društva. Od predsjedničkih kandidata sam očekivala ideje koje se odnose i na taj spektar ovlasti. Budući da je predsjednik izravno izabran, on ima najveći moralni autoritet među političarima i on mora postati središnja točka okupljanja. Tu sam osobito očekivala konkretne prijedloge, u tri, pet ili deset točaka - kako postići konsenzus oko najvažnijih pitanja današnje Hrvatske: mirovinski i zdravstveni sustav, regionalno uređenje, racionaliziranje ogromnog broja općina, gradova, županija, državna uprava…

Nešto od toga ima u Josipovićevim prijedlozima ustavnih promjena.
Sve se to gubi u svakodnevnim nametanjima potpuno irelevantnih tema – od bista koje su postavljene ili nisu do borbe protiv 'Jugoslavena', 'jugofila'…

Kako komentirate to da je prostor javne rasprave odjednom preplavila ta 'borba protiv Jugoslavena'?
Država smo članica Europske unije i kada netko najavljuje 'borbu protiv Jugoslavena', onda po mome mišljenju ponižava činjenicu da smo postali ravnopravna članica EU-a, da smo za stolom s 27 naroda i država koji su stupovi demokratskog svijeta i da s njima ravnopravno odlučujemo. Svaki povratak u bilo kakvu Jugoslaviju je nemoguć, tako govori Ustav i o tome više nitko ne može ni sanjati. Članica smo NATO-a i oni koji vode 'borbu protiv Jugoslavena' ponižavaju i činjenicu da smo dio tog saveza umjesto da se okupljamo na programima utemeljenim na stvarnosti da je Hrvatska članica EU-a i NATO-a.

Je li 'borba protiv Jugoslavena' samo alibi za nemanje vlastitog političkog programa na kojem bi se temeljio izlaz iz ove duboke krize? Svi kopaju po prošlosti, a nitko ne govori gdje ćemo biti, ne 2020, nego ni 2015.
Jedan od velikih deficita naše političke scene potpuna je nemogućnost ili slabost u promišljanju onoga što će biti za pet, 10 ili 20 godina, a kamoli za 50. Ne znamo, ne možemo ili se bojimo – govorim o političarima – promišljati strateški. Od predsjedničkih kandidata sam to upravo i očekivala - da će govoriti o tome na koji će način pokušati stabilizirati političku scenu i izgraditi mostove jer je Hrvatska podijeljena kao nikad dosad. Konkretno! Podijeljeni smo duboko i zabrinjavajuće. Oni koji realno o tome promišljaju znaju da, bez dogovora svih relevantnih političkih snaga, nećemo riješiti one probleme zbog kojih svakog dana tonemo sve dublje.

No ta podjela nije sadržajna, nego ideološki nametnuta.
Da, i ona se umjetno povećava, a oni koji to rade, čine to zato što nemaju pravog sadržaja ni programa niti plana za rješenje problema – od deficita i javnog duga do rješenja zdravstvenog sustava. Vrtimo se u krug, novca je sve manje, a dugova sve više i rješenje se mora pronaći. Na kraju krajeva, članstvo u EU nas prisiljava da na tome počnemo raditi.

Imate li među četvero predsjedničkih kandidata svojeg favorita?
Neću javno nikoga podržavati. Naravno da uočavam razlike. Neki se predstavljaju u drugom svjetlu od onog što zaista jesu. Kandidati za svaku dužnost – i za predsjednika i za premijera – moraju pred javnost sa svim svojim manama i vrlinama, svim svojim pogreškama. I moraju odgovoriti na sva pitanja koja im postavljaju građani ili protukandidati.

Tko se to krivo predstavlja? Netko određen ili svi?
Valjda će to javnost znati procijeniti.

Može li se reći da Kolinda Grabar Kitarović uživa punu potporu HDZ-a jer po mnogim stavovima ona i predsjednik stranke zastupaju različite stavove? Nakon Tuđmana HDZ je sve svoje predsjedničke kandidate, uključujući Vas, ostavio na cjedilu. Može li se to dogoditi i aktualnoj kandidatkinji?
Sa mnom je situacija bila ponešto drugačija i sigurna sam da se radilo o dogovoru jednog dijela vodstva stranke s predsjednikom Mesićem. A ja sam to prekasno shvatila. Činjenica jest da neki s desnice govore kako je gospodin Kujundžić pravi kandidat desnice. No ja se ni na koji način ne želim miješati u ovu kampanju jer za to nemam nikakve potrebe. Ali mogu reći da bi i gđa Grabar Kitarović morala odgovoriti na sva pitanja koja su joj postavljena. Jer onaj tko postavlja pitanje nije nužno neprijatelj, nego samo birač.

Mislite li da će ona odgovoriti na pitanja gospođe Ramljak?
Teško.

Kako komentirate činjenicu da predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko i kandidatkinja njegove stranke usred kampanje zastupaju posve suprotne stavove o promjeni Ustava – on bi ukinuo neposredan izbor predsjednika, a ona bi ga zadržala?
Načelno, kad je netko kandidat stranke, onda program te stranke mora biti ugrađen i u program predsjedničkog kandidata. Loše je ako se pokaže pukotina između onog što zastupa predsjednički kandidat i onog što zastupa vodstvo stranke. Ali i tu se računa na to da ljudi zaboravljaju. Makar, u ovom slučaju, to može biti i dio dogovorene strategije.

Podržavate li ideju o ukidanju neposrednog izbora predsjednika Republike?
Nikako! Ne smijemo dopustiti da se mijenja model neposrednog izbora predsjednika. To je možda još jedino uporište, možda jedini dužnosnik koji ima pun legitimitet da bude točka okupljanja.

Zagovaratelji ideje o izboru predsjednika u Saboru kao argument povlače upravo Josipovićev mandat, u kojem on nije baš iskoristio mogućnost da bude taj politički korektiv, pogotovu u odnosu na Banske dvore.
Mogu govoriti i o vremenu u kojem sam bila predsjednica Vlade i u odnosu na moju vladu. Predsjednik je pokušao nekoliko puta miješati se u gospodarsku politiku, ali sam mu svaki put oštro uzvratila. Predsjednik nema ovlasti u vođenju gospodarske politike. Što se tiče njegovog odnosa prema mojoj, i ovoj lijevoj vladi, sigurno je da je sada javno manje kritičan. No ne želim ulaziti u to kakvi su njihovi odnosi. Naši odnosi su često bili otvoreni i na granici sukoba, ali kad je bila riječ o strateškim pitanjima, zajedno smo rješavali probleme. Takav je bio slučaj u odnosu na položaj Hrvata u BiH. Kada je riječ o odnosu predsjednika i ove vlade, mislim da je predsjednik Josipović morao pokušati posredovati i tražiti da sve relevantne političke snage sjednu za stol i da se problemi o kojima sam već govorila počnu rješavati. Ali predsjednik države nije opozicija i tako se ne treba postavljati.

Zašto predsjednik ne smije biti opozicija Vladi?
Opozicija mora raditi svoj posao, a predsjednik države treba biti korektiv, otvoren za razgovor sa svima. Predsjednik je ovlašten predlagati rješenja, ali ne smije biti opozicija Vladi, ponavljam.

Je li HDZ dobra opozicija vladi Zorana Milanovića?
U Hrvatskoj danas čak ni opozicija ne radi svoj posao. Opozicija nijednom u ove tri godine nije u parlamentu podnijela zahtjev za raspravu o povjerenju Vladi iako ima ustavno pravo na to. Lako je napadati, govoriti, a puno je teže raditi i argumentirano predlagati rješenja.

Kako komentirate činjenicu da HDZ danas, unatoč katastrofalnim rezultatima Milanovićeve vlade, uživa gotovo jednaku anketnu popularnost kao HDZ godine 2010, kad ste vodili Vladu i stranku pogođenu teškim korupcijskim skandalima, a smatralo se tada i da niste baš popularni? Kako komentirate to da HDZ nema bolji rejting unatoč lošoj Vladi?

Da sam i dalje vodila stranku, oko svih prijepornih točaka današnjeg trenutka predlagala bih nove zakone ili izmjene postojećih zakonskih rješenja. U politici je zaista više nemoguće i neizdrživo slušati kritike bez ijednog suvislog prijedloga za rješenje. Smisao politike, pogotovo opozicijske, nije samo govoriti da ništa ne valja ili uzimati saborsku plaću, a ne dolaziti mjesecima u Sabor. Smisao rada u oporbi je da se kaže što ne valja, ali i predloži rješenje za to za što se tvrdi da nije dobro. Kao što je npr. učinila Martina Dalić. Inače, ljudi se pitaju što je alternativa.

Kako komentirate izostanak prosvjeda, izuzev prosvjeda branitelja, protiv politike ove vlade. Vama su na ulicama stalno bili prosvjednici iako ste u svom kratkom mandatu, kako vidimo, imali bolje rezultate?
Često razmišljam o tome i kako su mi dolazili pod prozore zgrade u kojoj stanujem. U vrijeme kad su protiv mene prosvjedovali na ulicama događalo se i nešto dobro i važno – deblokirani su pregovori s EU-om, ispunili smo mnoge kriterije, 2011. ulazak u EU bio nam je nadomak ruke, a svejedno su vikali na ulicama: 'Jaco, odlazi!' Često o tome razmišljam, ne s gorčinom, nego više kao o fenomenu i nije mi do kraja jasno. Satisfakcija je to što mi danas ljudi prilaze na ulici i kažu: 'Bili smo nepravedni prema vama, baš smo vas gazili.' Ali to mi više ne znači puno. Svatko treba bar malu potporu dok radi težak posao.

Budući da ste na kraju izbačeni iz HDZ-a, je li Vam danas žao što ste krenuli u borbu protiv korupcije u svojoj tadašnjoj stranci?
Ni zbog jednog poteza nije mi žao. I moram biti poštena i reći da sam od većine svojih kolega u tadašnjem Predsjedništvu HDZ-a i Vladi imala, tako mi se činilo, punu potporu. Rekla sam im odmah da neću niti mogu poticati institucije da nešto rade, pa tako ni DORH ni policiju, ali ih neću ni zaustavljati u obavljanju posla. To je bilo temeljno načelo od kojeg se išlo dalje.

Je li se Hrvatska i nakon Vas nastavila boriti protiv korupcije? Kako komentirate antikorupcijsku politiku ove vlade?
Malo tko u političkom prostoru danas suvislo govori o korupciji i kriminalu. Ponosna sam na to da smo se izborili da ne dobijemo monitoring nakon ulaska u EU, ali u samom Pristupnom ugovoru je dodano da se i dalje od Hrvatske očekuju borba za učinkovito pravosuđe i borba protiv korupcije i kriminala. Međutim danas to više nije politička tema. Govori se samo o pojedinačnim slučajevima, ali gotovo uvijek po principu 'naše ćemo braniti, a tuđe ćemo pribijati na križ'. Kao pravnica zagovaram poštivanje ustavne vrednote da je svatko nevin dok mu se suprotno ne dokaže pravomoćnom presudom, ali i da oni koji su pod istragama i kojima se sudi moraju, u političkom prostoru, biti jednako tretirani bez obzira na stranačku pripadnost. U borbi protiv korupcije i kriminala ne smije biti podjele na 'naše i vaše'. O borbi protiv korupcije danas se nerado govori, tek usput, kao o nekom završenom poslu. A ta je borba, nažalost, nikad završena priča.

Kako ocjenjujete rad vlade Zorana Milanovića?
Nitko ne radi toliko loše da nema nekih malih oaza koje se mogu ocijeniti pozitivno pa moram reći da je Vlada pokušala uvesti red kroz fiskalizaciju. Žao mi je što nema osobitih rezultata. Naravno da mi je ljudski bilo teško kada je dolazio Milanović, a ja sam odlazila i nisam mogla završiti neke poslove koje sam započela. Međutim kada je Milanović održao svoj nastupni govor u Saboru, koliko god mi je bilo teško, priznala sam sebi da je govor bio dobar i da je obećavajući. Činilo se tada da je smiren i da ima naznake da zna kojim će putem krenuti, da je usmjeren prema budućnosti bez okretanja u prošlost. I to je, nažalost, bilo sve. Ono što je poslije radio nije bilo u skladu s tim naznakama i nije se dalje bavio suštinom svoga posla. Mislim da u tome i jest problem - što Zoran Milanović premijerski mandat razumije kao nagradu. Premijerski mandat je šansa koju iskoristiš ili ne iskoristiš, premijerski posao je rudarski posao – vrlo nezahvalan, ne donosi ništa osobno, čak ni prijateljstva. Štoviše, gomilaš neprijatelje unatoč svemu. Premijer mora nadzirati sve procese, tjerati ministre da rade kako bi oni druge tjerali da rade. Zoran Milanović malo radi i katkada mi se čini da uopće nije upoznat s nekim odlukama vlastite vlade.

Hoćete li se kandidirati na idućim parlamentarnim izborima?
Hoću.

Znate li s kim ćete? Hoćete li imati svoju listu?
Neću ulaziti ni u jednu stranku, a uskoro ću obznaniti model s kojim ću se natjecati. Sigurno je jedno – u političku mirovinu neću.