‘Exportbericht Kroatien’ obuhvaća informacije i savjete za njemačke i austrijske biznismene i investitore zainteresirane za poslovanje u Hrvatskoj te pokriva područja kao što su zakonodavstvo, carine, gospodarska situacija i poslovna putovanja. Na 52 stranice koje su pripremili ekonomski stručnjaci iz Industrijske i trgovinske komore Bavarske (IHK) i Austrijske trgovinske komore (WKÖ) mogu se saznati sve za poslovanje relevantne činjenice o Hrvatskoj, ali i neki dojmovi koji svjedoče o tome kako se na Hrvatsku gleda izvana.

Na početku izvještaj donosi kratak pregled hrvatske političke povijesti od neovisnosti (npr. ostavka Ive Sanadera opisana je kao ‘iznenađujuća’, dok je Jadranka Kosor zabilježena kao prva premijerka), u kojem se naročito naglašava ulazak Hrvatske u Europsku uniju 1. srpnja 2013. Ističe se da se u poslovnim krugovima može s dosta ljudi komunicirati na engleskom i njemačkom jeziku, ‘na obali i na talijanskom’, a pedantno se navodi i broj svih međunarodnih organizacija kojih je Hrvatska članica.

Kada je riječ o gospodarskoj situaciji u Hrvatskoj, u izvještaju piše da je ‘nakon Balkanskog rata (1991. - 1995.) postojala velika potreba za moderniziranjem i investicijama u novu hrvatsku državu. Do kraja 2008. gospodarstvo se jako razvijalo, podržano velikim stranim investicijama i kreditima. Zbog međunarodne financijske krize Hrvatska je tada otklizala u šestogodišnju recesiju, iz koje je izašla tek sredinom 2015. godine'.

U poglavlju pod nazivom ‘Gospodarsko stanje i perspektive’ ističe se kako se hrvatski gospodarski rast oslanja na ‘povećan izvoz u druge članice EU-a, povećanje potrošnje i rekordnu turističku sezonu’, ali se i upozorava na problem ‘makroekonomske neuravnoteženosti’ te se predviđa da Hrvatska neće moći provesti sve reformske mjere koje je svojedobno predstavila Europskoj komisiji. Oreškovićeva je vlada opisana kao ‘prva vlada stručnjaka’ koja ‘nije uspjela provesti niz najavljenih reformi’ u zdravstvu, mirovinskom sustavu i gospodarskom sektoru, bliskom državi, a kao značajan problem navodi se i prezaduženost. Konstatira se da su uslužne djelatnosti ‘najvažniji gospodarski sektor’ u Hrvatskoj, napose turizam koji je ‘u 2015. godini donio osam milijardi eura’.

Znakovito je i da ‘u financijskom sektoru dominiraju strane banke, vlasnici osam od deset najvećih banaka u Hrvatskoj’, dok se poljoprivreda tek donekle oporavila od rata i ne može pokrivati sve potrebe hrvatskog tržišta. ‘Srednjoročno su to najvažniji gospodarski sektori u kojima se mogu očekivati sredstva europskih fondova’, ističe se u ‘Exportbericht Kroatien’. Napominje se da je i dalje velik problem hrvatsko tržište rada te da je od 2008. ‘izgubilo 200 tisuća radnih mjesta, većinom u privatnom sektoru’, stoga se predviđa da će nezaposlenost ostati visoka zbog ‘strukturalnih problema kao što su loše obrazovanje i restriktivno radno zakonodavstvo’, a naročito je problematična nezaposlenost mladih.

U poglavlju koje se bavi poslovnim običajima u Hrvatskoj savjetuje se ‘direktan i redovit osobni kontakt s hrvatskim partnerima’ te ‘česta poslovna putovanja’. Stoga se njemačkim i austrijskim biznismenima preporučuje rad s hrvatskim poslovnim partnerom ako žele izvoziti u Hrvatsku. Kada je pak riječ o marketingu, donose se relevantni podaci o tome da se najviše ulaže u reklame na TV-u i internetu, dok se sve manje oglašava u novinama. Na hrvatskom tržištu su ključne marketinške agencije zapravo ispostave međunarodnih firmi poput McCanna i Unexa, navodi se u izvještaju. Dodaje se i kako je prodaja preko interneta sektor koji sve više raste u Hrvatskoj, a navode se i najvažniji mediji.

Izvještaj detaljno donosi informacije i o načinima plaćanja u Hrvatskoj te upozorava na to da se porezi često mijenjaju. Posebno poglavlje posvećeno je ‘Korupciji - zlu koje se može izbjeći’, u kojem se savjetuje njemačkim i austrijskim poslovnim ljudima da ne gledaju na korupciju kao na neizbježnu pojavu poslovanja u Hrvatskoj te da vrlo jasno svim svojim poslovnim partnerima i suradnicima izraze svoj ‘antikorupcijski stav’. Naročito se napominje da previsoki konzultantski honorari mogu izazvati sumnju u korupciju te da ‘treba biti oprezan prilikom poklona’.

Kritične su i ocjene Hrvatske kao pravne države: ‘nivo pravne zaštite se treba poboljšati’, a ‘procesi zbog preopterećenih sudova traju neopravdano dugo’. Napominje se da se, ‘unatoč raznim reformama, proteklih godina trajanje građanskih i trgovačkih parnica nije skratilo’, u čemu važnu ulogu igra i to da više instance često presuđuju suprotno od nepravomoćne presude prvog stupnja.

‘Exportbericht Kroatien’ završava nizom korisnih servisnih informacija te rubrikom ‘Dos & Dont’s’, u kojoj se, primjerice, kao dobru temu za razgovor s hrvatskim poslovnim suradnicima navode jadranska obala i prirodne ljepote.

‘Ova neiscrpna tema je dobar početak za razgovor i uvijek je dobro primljena. Hrvati su općenito jako ponosni na svoju zemlju’, naglašava se u izvještaju. Nadalje, Hrvati naročito ‘cijene poziv u Njemačku’, dok ‘političke diskusije, naročito diferencirane stavove u vezi ‘Domovinskog rata’, treba izbjegavati’. Dodaje se i kako Hrvati ne vole da ih se smatra dijelom Balkana te da smatraju da nije prihvatljivo uspoređivati ih sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom: ‘Hrvatsko stanovništvo se ubraja u srednju Europu.’