Norveške agencije ističu niz špijunskih aktivnosti, od pomoraca koji izviđaju priobalna postrojenja do tajnih agenata koji špijuniraju svaki aspekt svakodnevnog života. A izvješća su korisno štivo i izvan granica Norveške.

Špijunaža protiv zapadnih zemalja nikada nije prestala - čak ni u najskladnijim godinama nakon završetka Hladnog rata - ali već godinama raste. Do rata u Ukrajini špijuni su radili pod službenom maskom u ruskim veleposlanstvima u europskim prijestolnicama. Međutim zapadne vlade protjerale su više od njih 400 nakon invazije.

'Očekujemo da će Rusija pokušati nadoknaditi gubitak obavještajnih časnika. To mogu učiniti, između ostalog, slanjem više agenata u zemlje i regrutiranjem novih ljudi putem digitalnog kontakta', navodi norveška policijska sigurnosna služba (PST), agencija zadužena za unutarnju sigurnost i protuobavještajnu službu, u svom izvješću za 2024. godinu.

Drugim riječima, bit će još slučajeva poput Josea Assisa Giammarije, navodnog brazilskog akademika koji je preuzeo dužnost na norveškom sveučilištu 2021., a sljedeće godine razotkriven je kao tajni ruski časnik. Sada čeka suđenje.

Inovativni načini špijunaže zapravo su paradoksalan ishod zapadnih sankcija protiv Rusije. One su trebale osakatiti rusku špijunsku mrežu, no pojavio se veći broj pojedinaca koji se predstavljaju kao obični članovi društva.

Takve je agente, naravno, puno teže identificirati i pratiti ih jer im, za razliku od obavještajnih službenika pod službenim pokrićem, nisu potrebne diplomatske vize. Štoviše, možda im uopće neće trebati vize — mogu biti lokalni građani ili se tako predstavljati.

'Iako Rusija i dalje nastoji stacionirati obavještajne službenike pod diplomatskom maskom, morat će pronaći načine da nadoknadi taj nedostatak obavještajnih podataka, poput sve većeg usvajanja drugih oblika tajnih operacija u inozemstvu', rekao je Antti Pelttari, direktor Finske sigurnosne i obavještajne službe, za Politico prošlog travnja.

Kineski špijuni u državnim tvrtkama

I nije samo Rusija u pitanju. Kineske obavještajne službe također koriste različite ljude koji imaju legitimne razloge da borave u Norveškoj, Finskoj ili bilo kojoj drugoj zapadnoj zemlji. Naprimjer, PST izvještava da 'kineske obavještajne i utjecajne aktivnosti u Norveškoj u velikoj mjeri provode posrednici, kineske državne i privatne tvrtke, organizacije, akademske institucije i think tankovi'.

Tko je akademik i poslovni čovjek, a tko špijun, gotovo je nemoguće reći. 'Državne i privatne kineske tvrtke često na većim projektima djeluju u konzorciju. Uz vlasničke interese koji se preklapaju, kineska je država zastupljena u cijelom tom lancu vrijednosti. Često kineske tvrtke koriste podizvođače koji također imaju veze s kineskim vlastima', navodi u svom izvješću norveška vojna obavještajna agencija Etterretningstjenesten.

Ali izazov s kojim se suočavaju Norveška i druge zapadne zemlje nije samo u tome što je strane špijune sve teže identificirati - također je u tome što oni nadziru sve. 'Suradnja u istraživanju, poslovnim i političkim odnosima čini Norvešku dostupnom obavještajnom i utjecajnom metom za Kinu', izvještava PST.

Iran zanima tehnologija

Iran ima slične interese, iako se čini da se usredotočuje na dobivanje pristupa najsuvremenijoj tehnologiji razvijenoj na sveučilištima te u laboratorijima za istraživanje i razvoj. Naravno, cilj Teherana je staviti tehnologiju u vojnu upotrebu. Prema PST-u, Sjeverna Koreja također provodi kibernetičke upade protiv Norveške da bi dobila pristup istraživanjima.

Ipak, postoji dio modernog zapadnog društva koji je još ranjiviji na špijunažu i štete koje ona uzrokuje: infrastruktura na moru. Desetljećima su trgovački i istraživački brodovi kršili pomorska pravila da bi vršili špijunažu. No posljednjih godina, kako su flote rasle, rasla je i špijunaža. U izvješću iz siječnja, Centar za strateške i međunarodne studije otkrio je da je 80 posto kineskih istraživačkih brodova imalo veze koje sugeriraju 'uključenost u geopolitičku agendu Pekinga'.

Mapiranje pomorske infrastrukture

PST izvještava da trgovački brodovi provode špijunažu u norveškim vodama i da to može uključivati ​​mapiranje ili sabotažu pomorske infrastrukture ili da bi ti brodovi mogli namjerno izazvati nesreće kako bi identificirali slabosti norveške pripravnosti.

Ovo je važno zato što je Norveška postala ključni opskrbljivač energijom u Europi, posebno nakon invazije na Ukrajinu i zatvaranja plinovoda Sjeverni tok.

'Rusija je nekoliko godina mapirala kritičnu norvešku naftnu i plinsku infrastrukturu. Takvo mapiranje je još uvijek u tijeku, kako fizički, tako i u digitalnom prostoru. Prije nego što je Sjeverni tok sabotiran, netko ga je također mapirao', primijetila je norveška vojna obavještajna služba.

Stalna pozornost posvećuje se i podmorskim komunikacijskim kabelima. Njihova je lokacija javno poznata, prikazana je na kartama koje koriste i ribari, ali u stvarnosti je pojedinačne kabele teško locirati jer ih morsko dno može lagano pomicati u jednom ili drugom smjeru. S obzirom na ovu pozadinu, možda nije iznenađujuće to da su se ruska vojna i civilna plovila više puta jednostavno parkirala uz obalu Irske, u vodama u kojima se nalazi velika koncentracija podmorskih kabela koji povezuju sjevernu Europu i Istočnu obalu SAD-a.

Iako se izvješća triju norveških agencija tiču ​​Norveške, njihovi se nalazi odnose na sve zapadne zemlje.

Saznanje o golemim razmjerima špijuniranja može nekoga učiniti paranoičnim. Ali najbolji protuotrov za raširenu špijunažu nije strah, već svijest. Nakon što su tri norveške obavještajne agencije obavijestile javnost o ozbiljnosti situacije, Norvežani će sigurno biti oprezniji.