Jedino što ih veže i drži na okupu je zajednička netrpeljivost prema Đukanoviću i DPS-u. U takvom ozračju dočekuju se i nedjeljni predsjednički izbori te bi mogli biti i zadnji čavao u lijes političke karijere donedavno neprikosnovenog vladara crnogorske politike.

Sedmero je kandidata. Uz aktualnog kandidata Đukanovića, natječu se Andrija Mandić (Demokratski front), Andrija Bečić (Demokrate), Jakov Milatović (Evropa sada!), Goran Danilović (Ujedinjena Crna Gora), Draginja Vuksanović (Socijaldemokratska partija Crne Gore) i Jovan Radulović (nezavisni). Đukanoviću je u prvom krugu iz, uvjetno rečeno, procrnogorskog bloka jedina izazivačica Draginja Vuksanović, a s druge strane situacija je puno neizvjesnija. Za iste ili slične birače bore se Mandić, Milatović, Bečić i Danilović, a potonji je gotovo bez ikakvih šansi za proboj dalje. Sedmi kandidat je internetski influencer koji se kandidirao radi promocije posla kojim se bavi i kao takav potpuni je 'padobranac' u ovom društvu.

Favoriti Đukanović i Mandić

Politolog i politički konzultant Aleksandar Musić predviđa da za ulazak u drugi krug najviše šansi imaju Đukanović i Mandić, pri čemu su Mandić, Milatović i Bečić grupirani tako da o tome neće odlučivati odveć veliki postotci razlike između njih, pa nije isključen Milatovićev, čak ni Bečićev prolaz dalje.

Razvidno je to da je Đukanovićev DPS već neko vrijeme u silaznoj putanji gubeći izbore za izborima. Musić smatra da su korijen pada DPS-a promašena strategija, loša taktika i urušavajuća operativa.

'DPS se posljednjih godina okovao za većinu crnogorskih građana pomalo dosadnjikavom europskom pričom, koju nije uspio emotivno oslikati i učiniti atraktivnijom, a koja sama po sebi ne može mobilizirati tisuće i tisuće na otpor i promjenu bez identitetskog i operativnog te, najbitnije, bez profiliranja mlađih lidera. Zanemarili su digitalno polje, imaju loš vizualni identitet, ne ulaze u polje tradicije, humora i popularne kulture, svih onih domena u kojima njihovi politički protivnici već uveliko operiraju i u kojima ih itekako ranjavaju', objašnjava Musić, dodavši da neki od njih to rade autonomno, vlastitom energijom i talentom, a neki uz operativnu pomoć iz Srbije.

Napomenuo je i da su mediji na koje imaju utjecaj spori i neatraktivni te limitirani u svojem profilu i dosegu.

'Krajem 1990-ih i ranih 2000-ih uspijevali su doprijeti do svih Crnogoraca, Crnogoraca jugoslavenskog ili srpskog kulturnog polazišta, ali i do određenog broja nacionalnih Srba te svih nacionalnih manjina. U svim ovim biračkim skupinama u međuvremenu su pretrpjeli značajan odljev glasova, uključujući Crnogorce', upozorio je Musić.

S druge je strane Andrija Mandić za ove izbore promijenio taktiku, stišao je prosrpsku retoriku i pokušava se predstaviti u nekoj umivenoj verziji. Musić smatra da je razlog za Mandićevu promjenu taktike ispravna procjena njegova stožera o tome da kao usko prosrpski kandidat četničke prošlosti ima snažan limit glasova.

'Zato proaktivnom kampanjom zatvara svoje slabe točke (ratna epizoda, huškanje, vrijeđanje Cetinja, Crne Gore itd.) i pokušava birački ići osjetno šire. Ta kampanja ima svojih koncepcijskih i operativnih grešaka (primjerice neuspjeli pokušaj pomirenja svojeg i crnogorskog vizualnog identiteta), no sveobuhvatnija je, promišljenija i njome se bavi daleko veći broj ljudi od svih ostalih kampanja', smatra politički konzultant te dodaje da, za razliku od DPS-a, DF uvijek rano kreće u kampanju i zna što radi u pojedinim fazama.

Musić ističe da je najbitnije to što DF uvijek ulaže solidnu količinu sredstava, koristeći konzultante, ali i pridružene kampanjske timove Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića. 'Konkretno: imaju ljude, novac i energiju. Igraju dugoročnu igru, bez grča u želucu. Sve više ulaze u bazene birača ispod 35 godina, što bi svim crnogorskim opcijama trebao biti alarm za uzbunu.'

Šanse ostalih?

Od ostalih, Musić kaže da Milatović iz Evrope sad! jaše na kratkotrajnim učincima svoje ekonomske politike kao ministra u Krivokapićevoj vladi – on i Milojko Spajić tada su prepoznali neosvojeni birački bazen sirotinje te su, osjetno podižući joj minimalnu zaradu, ušli u to biračko tijelo.

'Istovremeno se legitimiraju kao mladi, obrazovani i nepotrošeni ljudi, a u posljednje vrijeme zbližili su se i s američkim dužnosnicima u Crnoj Gori i susjedstvu. Osvojivši vlast u Podgorici, gdje su isprepleteni s DF-om, Demokratama i URA-om (Ujedinjena reformska akcija Dritana Abazovića) – ove izbore gledaju kao međustepenicu do parlamentarnih, na kojima planiraju kapitalizirati svoju poziciju prije eventualnih ekonomskih posrtaja', precizno analizira naš sugovornik.

Bečić je, s druge strane, kaže, nudio opciju zajedničkog kandidata Evropi sad!, no oni su to odbili te je, da bi održao poziciju u svojoj stranci, bio primoran sam se kandidirati. Nakon Mandića najveću šansu za drugi krug ima Milatović, potom Bečić, iako sva trojica nisu pretjerano udaljena u postotnom smislu.

U hrvatskoj javnosti često se crnogorska politika dijeli na dva tabora, procrnogorski i prosrpski, no ima mnogo toga i između, gdje se recimo pokušava smjestiti Aleksa Bečić, čelnik Demokrata.

'Između te dvije pozicije postoji cijeli prostor različitih nijansi. Bečić je dijete SNP-a (Socijalistička narodna partija), stranke Momira Bulatovića, nastale od poraženog krila DPS-a. Najprecizniji pridjev za tu stranku bio je jugoslavenska, ali i jugonostalgična, crnogorsko-srpska, srpsko-crnogorska, a ne nužno mandićevska', kaže Musić.

Prema njegovom mišljenju, današnji SNP je ljuštura negdašnjeg SNP-a, a mladi ljudi koji su htjeli novi imidž i bili spremni prionuti terenskom radu osnovali su stranku Demokrate.

'Bečić se izjašnjava kao građanski političar, pasivni je vjernik SPC-a i kaže da govori srpskim jezikom, no čini mi se da mu je Crna Gora prioritetnija od Srbije, a ne može se povući znak jednakosti između njega i Nove srpske demokratije ili Demokratske narodne partije. Glavni sraz u Crnoj Gori je onaj vrijednosni, geopolitički, a ne nužno nacionalni. Nacija, kultura, obiteljske veze sa susjedstvom i interesi svaku crnogorsku obitelj u definiciji čine ranjivom na podjele', smatra Musić.

Đukanovićeva odluka o raspuštanju parlamenta u samom finišu kampanje potvrdila je da su predsjednički izbori uvertira za izvanredne parlamentarne izbore. Naime Dritan Abazović je crnogorski premijer u ostavci još od prošlog ljeta i kad se riješi zavrzlama oko predsjednika, krenut će se na rješavanje problema vlade.

'Abazović (URA) i Joković (SNP) se grčevito drže na vlasti svjesni da su pali ispod četiri, pet posto potpore u biračkom tijelu te da nakon sljedećih izbora neće vidjeti ni premijersku, ni ministarsku, a možda ni skupštinsku fotelju. Abazović je poslužio kao kvazigrađansko prijelazno rješenje, anti-DPS-ovac koji nije bio odiozan ni DF-u ni europskoj zelenoj ljevici te njemačkoj ambasadi, koji su ga najviše gurali. U međuvremenu se kompromitirao i napustili su ga neki ključni suradnici (Jovana Marović). Upotrebna vrijednost mu je pri kraju i on je svjestan toga', zaključio je Musić.