Zamjenske isplate u slučaju bankrota (credit default swaps) povećale su se za 85 postotnih poena u slučaju Njemačke, točnije dvostruko od početka srpnja, piše Telegraph. Francuske su skočile za još toliko – 161. Poruka investitora je jasna – najnoviji deal europskih čelnika, taj da Središnja europska banka kupuje obveznice posrnulih i rizičnih europskih ekonomija, ponajprije onih Italije i Španjolske, u krajnjoj će konzekvenci okrnjiti financijski ugled najboljih.

Za Francusku je već možda prekasno. Na dnu liste zemalja s rejtingom AAA, pitanje je dana kada će je netko iz Moody'sa, S&P-ja ili Fitcha degradirati i dati joj ocjenu AA+. Naime, Francuska već sada lošije stoji od SAD-a, kojem je S&P ukrao jedno A i zamijenio ga plusom. Podsjetimo, omjer francuskog duga prema BDP-u je na rekordnih 85 posto, a procjene su da će ga morati podići na 112. Ništa iznenađujuće, stoga, da su se toliko uznemirili povodom kreditne degradacije SAD-a.

'Francuska je na radaru investitora. MMF mora ulagati dvostruke napore u fiskalnoj disciplini Pariza ne bi li mu održao kreditni imidž', riječi su analitičara Škotske kraljevske bankeAndrewa Robertsa. Crne prognoze podebljava Stephen Jen, nekadašnji službenik MMF-a, upozoravajući da će pretvaranje EU-a u transfernu uniju (ideja da se kapital bogatih zemalja automatski slijeva u spašavanje posrnulih ekonomija) ponoviti pogrešku američkog ekonomskog kraha iz 2007, kada su dobre banke spojene s lošima, a to je više naškodilo dobrima nego što je pomoglo lošima.

Jen je također servirao riječi otrežnjenja za Francuze: 'Svi tržišni parametri francuskog duga izgledaju lošije od američkih. Ako je S&P uzeo u obzir financijski neosigurane obaveze programa socijalne zaštite u SAD-u, onda mora uzeti u obzir goleme i neosigurane obaveze Francuske u otkupu duga bankrotiranih članica EU-a. Čak ni Njemačka ne može računati na status AAA ukoliko se nastavi trenutna europska politika.' Trilijuni eura koje nitko nema, a koji su potrebni za održavanje kriznih zemalja na ekonomskim aparatima, dovest će do visoke inflacije i dodatno podići cijenu njemačkog posuđivanja.

Prije dva tjedna čelnici EU-a dali su mandat Središnjoj europskoj banci da kupuje španjolske i talijanske obveznice ne bi li spasili treću i četvrtu najveću ekonomiju Europe od klizanja nizvodno na burzovnim grafovima. Rješenje ima vrlo opasnu kontraindikaciju, a to je da u dogledno vrijeme ta banka ostane bez sredstava, s teretom nužne dokapitalizacije koji će pasti na leđa najjačih europskih ekonomija. Već sada njemačke su banke daleko najizloženije u kriznim europskim zemljama te je dovoljan samo nešto veći val nepovjerenja investitora u Španjolsku ili Italiju i s njim pada financijski ugled Berlina. Evo najave kobnog scenarija: cijena posuđivanja za Švedsku je neki dan prvi put nakon 50 godina niža od njemačke.

Zametak budućih političkih kataklizmi u Europskoj uniji pokazuje se već danas. Jednostavno, dug niz godina loše će europske ekonomije ovisiti o novcu sjevera. Sve bi bilo prihvatljivo kada bi financijsko spašavanje bilo izvedeno uz nacionalne konsenzuse, no to nije slučaj. Zbog toga i svjedočimo autonomnom dogovaranju Berlina, Pariza, Središnje europske banke i još nekoliko aktera. Ugovor iz Maastrichta striktno zabranjuje izvlačenje bankrotiranih članica. Da za svoje akcije traže ratifikaciju po parlamentima, plan bi vjerojatno propao. Ignoriranje sve izraženijeg negodovanja stanovništva u bogatom bloku EU-a kratkoročno možda i funkcionira, no definitivno priprema teren za budući politički krah Europe.