Već sada se mnogo toga kontrolira u njemačkim zračnim lukama: ljudi koji žele na avion moraju proći kroz razne detektore metala, a prtljaga se odvojeno pregledava. Koriste se i rendgenski uređaji, a snage sigurnosti imaju pravo otvoriti sve i zaviriti u svaki kutak.

Nekima to ipak nije dovoljno, pa je ovih dana Udruga njemačkih zračnih luka (Flughafenverband) predložila, po uzoru na izraelsku praksu, da se putnici počnu razvrstavati po nejasno definiranim faktorima rizika. Riječ je, zapravo, o onome što se inače naziva profiliranje putnika, što se najčešće vrši po rasnim, nacionalnim ili religijskim kriterijima te je zabranjeno njemačkim ustavom, kao što bi i trebalo biti i u svakom drugom ustavu.

Reakcije na taj prijedlog u njemačkoj javnosti su većinom negativne, pa su mnogi mediji objavili komentare u kojima se suprotstavljaju takvoj ideji. Primjerice, u Der Spiegelu se naglašava da je 'za borbu protiv islamskog terorizma potrebno razvijati povjerenje i zajedničko djelovanje s muslimanskim narodima', a ne diskriminirati ih.

Pretvaranje muslimana u građane drugog reda

'Sigurnosni režim koji ljude s navodno muslimanskim imenima pretvara u građane drugog reda također je očito protivan ustavu. Povrh toga, na taj način se podrivaju svi napori da se muslimanske emigrante i njihovu djecu integrira u njemačko društvo', upozorava komentator Der Spiegela. Slična se mišljenja čuju i u ostatku njemačkih medija, bez obzira jesu li lijevo ili konzervativno orijentirani.

Ipak, šanse da se takva politika doista uvede su minimalne, ponajprije zahvaljujući trenutnom ministru unutarnjih poslova Thomasu de Maiziereu, koji se u godinu dana obavljanja te funkcije pokazao kao odmjeren i pragmatičan političar, nespreman za širenje panike u narodu.

De Maiziere je 17. studenog prvi put stao pred TV kamere da upozori građane Njemačke na konkretne prijetnje za koje se tih dana saznalo, poput napada na zgradu parlamenta u Berlinu.

'Procijenili smo da je potrebno upozoriti javnost. Bilo bi pogrešno kada bi ljudi stekli dojam da se ništa opasno ne događa. Istraživanja javnog mnijenja su pak pokazala nešto fascinantno: nakon što sam javno upozorio na moguće terorističke napade, građani su se osjećali sigurnije nego prije. To interpretiram na taj način da je ljudima teže nositi se s maglovitim, apstraktnim prijetnjama, koje se ne mogu prepoznati. No kada je riječ o konkretnoj situaciji, ljudi budu galvanizirani, što je i lijepa pobjeda u psihološkom ratu protiv Al Kaide', objasnio je De Maiziere u jednom intervjuu svoj način rada.

Strog nadzor Bundestaga

Promjene bi se zato mogle dogoditi kada je riječ o zgradi njemačkog parlamenta u centru Berlina, koja je i velika turistička atrakcija zbog svojeg izgleda za koji je zaslužan legendarni arhitekt Norman Foster. Trenutno čak 18 tisuća ljudi ima dozvolu slobodnog pristupa Bundestagu, a osim novinara, među njima su i razni majstori, dostavljači i praktikanti. Inače je u zgradu moguće ući jedino uz službene dokumente sa slikom, poput osobne iskaznice ili putovnice, a prolazi se i sigurnosna kontrola.

No ako 18 tisuća ljudi već ima iskaznice koje im omogućavaju privilegirano kretanje po Bundestagu, postavlja se pitanje koliko bi teško bilo doći i teroristu do tih iskaznica. U svakom slučaju, zbog prijetnji otprije mjesec i pol dana, velika staklena kupola Bundestaga, kao i krov, bili su neko vrijeme zatvoreni za javnost, no sada je pristup opet moguć za skupine koje se unaprijed prijave, kao i za goste restorana koji se nalazi u zgradi.

S druge strane, ima nekoliko primjera iz zadnje dvije-tri godine koji pokazuju da se Nijemci nisu pretjerano brinuli o rigoroznim sigurnosnim propisima kada je riječ o Bundestagu. Zato su se, primjerice, ljevičarski aktivisti mogli u rujnu 2007. nesmetano popeti po fasadi zgrade na vrh pročelja i preko uklesanog natpisa 'Dem deutschen Volke' ('Za njemački narod') zakačiti svoj transparent na kojem je pisalo 'Za njemačko gospodarstvo'. Dvojica agilnih aktivista ušla su u Bundestag sa skupinom turista i nitko nije primijetio da sa sobom nose i planinarsku opremu!

Odricanje prava i sloboda zbog sigurnosti?

U rujnu 2009. isto je pak ponovio Greenpeace, preko fasade vješajući veliko platno na kojem je pisalo 'Budućnost bez nuklearne energije'.

Naravno, u njemačkom hrvanju s osnovnim pravima i slobodama, kojih se ne žele odreći, i sigurnosti, koja im je također važna, događaju se i ispadi koji baš ne doprinose konstruktivnoj javnoj raspravi.

Tako se izblamirao berlinski šef policije Erhard Körtnig svojim izjavama da građani prijave nepoznate ljude koji im se čine kao teroristi, što su svi ismijali kao besmisleno širenje panike, jer nije naveo bilo kakve jasne parametre kojima bi se građani mogli voditi.