U depešama koje je iz Berlina u Washington slao američki veleposlanik Philip Murphy najlošije je prošao predsjednik liberala i njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle. Opisan je kao agresivnan i nezainteresiran za vanjsku politiku, a

spomenuto je i da ga se unutar stranke stalno trača te da se ostali prominentni liberali znaju privatno ispričavati zbog ispada svojeg predsjednika. Također se otkrilo da je američko veleposlanstvo imalo detaljan uvid u koalicijske pregovore između liberala i CDU-a Angele Merkel, zahvaljujući nepoznatom 'mladom, ambicioznom članu stranke', koji je u tim razgovorima figurirao kao zapisničar. Iz objavljenih poruka se vidi da je dotični i prije detaljno o svemu informirao Amerikance, čak im dostavljajući interne stranačke dokumente.

Zato se njemački liberali ovih dana pitaju tko je krtica u stranci, ali još uvijek nisu sigurni kako se odnositi prema spomenutim saznanjima. Na sjednici predsjedništva stranke se povela rasprava o tome, no prekinuo ju je Westerwelle kada je stigao. Ipak, u klubu zastupnika liberala u Bundestagu započela su prva međusobna sumnjičenja, iako nije jasno je li američki informator neki od političara ili možda tek tehničko osoblje stranke. Kada je pak riječ o koalicijskim pregovorima iz 2009. u kojima je formirana trenutna konzervativno-liberalna vlada, broj ljudi koji su u njima sudjelovali nije malen. Liberali su imali devet predstavnika u glavnoj pregovaračkoj rundi od 27 osoba, a sa strane je postojalo još deset radnih grupa za različite političke teme. Po njemačkim internetskim forumima se već uvelike špekulira tko je brbljivi liberal.

Ipak, kako stvari trenutno stoje, teško će se saznati o kome je riječ, osim ako se špijun sam ne javi, za što nema realnih šansi. Također, njemačko državno odvjetništvo nema namjeru otvarati istragu o WikiLeaksu, pa slijedom toga ni tko je liberalni doušnik. Ostaje jedino vječna sumnja unutar stranke i buduće suzdržavanje od hvatanja bilješki na internim sastancima.