Posjet Joachima Gaucka drugi je posjet njemačkog predsjednika Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina, nakon što ju je u travnju 2008. posjetio tadašnji predsjednik Horst Koehler. Hrvatski predsjednik Ivo Josipović u sječnju 2011. posjetio je Njemačku, što je posljednji u nizu čestih posjeta hrvatskih predsjednika toj zemlji.

Gauck će se u petak sastati s Josipovićem, predsjednikom Hrvatskog sabora Josipom Lekom i predsjednikom vlade Zoranom Milanovićem, te će zajedno s Josipovićem držati uvodna predavanja na raspravi o moralu i politici na zagrebačkom pravnom fakultetu.

U subotu su predviđeni razgovori njemačkog predsjednika s predstavnicima hrvatskog gospodarstva i znanosti.

Gauck će u Zagreb stići u četvrtak pred večer, nakon što je tijekom posjeta Vatikanu bio u privatnoj audijenciji kod pape Benedikta XVI. i potom razgovarao s državnim tajnikom Svete Stolice, kardinalom Tarcisiom Bertoneom

U petak ujutro, za njemačkog je predsjednika predviđen doček uz vojne počasti u uredu hrvatskog predsjednika, nakon čega će uslijediti njegovi susreti s visokim hrvatskim dužnosnicima.

Posjet njemačkog predsjednika, zbog prvenstveno simbolične uloge koju on zauzima u njemačkom političkom sustavu, ne donosi značajne novosti u odnosima dviju zemalja, ali je znak povjerenja i važnosti koju Njemačka pridaje državi koju predsjednik posjećuje.

Jedan od najvažnijih temelja dobrih odnosa između Hrvatske i Njemačke jest činjenica da je Njemačka bila pokretačka snaga međunarodnog priznanja Hrvatske nakon proglašenja neovisnosti, kao i snažne potpore Njemačke u procesu međunarodnog etabliranja Hrvatske, od priznanja do skorašnjeg primitka u članstvo Europske unije.

Njemačko ministarstvo vanjskih poslova njemačko-hrvatske odnose opisuje kao izvrsne. Službeni njemački predstavnici ističu da se ti odnosi temelje na stoljetnim vezama između Njemačke i Hrvatske, na nekoliko stotina tisuća Hrvata koji žive u Njemačkoj i velikom broju njemačkih turista koji svake godine posjećuju Hrvatsku kao i na intenzivnoj gospodarskoj razmjeni.

I u znanstvenom i tehničkom kontekstu postoje uske veze između institucija i ljudi obiju zemalja, podjeća ministarstvo.

Dobri odnosi zrcale se i u vrlo čestim uzajamnim posjetima službenih predstavnika dviju država. G. 2011. Hrvatsku su posjetili i njemačka savezna kancelarka Angela Merkel i ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle, iste je godine predsjednik Josipović bio u posjetu Njemačkoj a godinu dana ranije Njemačku je posjetila i tadašnja predsjednica hrvatske vlade Jadranka Kosor. Premijer Milanović ove je jeseni dva puta boravio u Berlinu.

U Njemačkoj žive 204.000 hrvatskih državljana, a useljenika podrijetlom iz Hrvatske ima 227.000, dok je ukupan broj građana podrijetlom iz Hrvatske u Njemačkoj 360.000, proizlazi iz podataka što što ih je ljetos objavio njemački savezni ured za statistiku.

Putovanja njemačkih predsjednika u inozemstvo obično su potvrda dobrih odnosa na svim razinama i služe njihovu učvršćivanju i produbljivanju. Stoga se i od predsjednika Gaucka, uzevši u obzir i njegovo planirano sudjelovanje u raspravi o moralu i politici kao i razgovore s hrvatskim gospodarstvenicima i intelektualcima, očekuje dodatni poticaj hrvatsko-njemačkom dijalogu.

Njemački savezni predsjednik ima vrlo ograničene ovlasti, ali je kao formalni državni poglavar po ustavu vidljivi znak postojanja, legitimnosti, legalnosti i jedinstva države. Kao državni poglavar u parlamentarnoj demokraciji i predstavnik svih Nijemaca, njemački predsjednik znak je stabilnosti sustava.

Predsjednik se ne miješa u rad parlamentarne i izvršne vlasti, a vrlo rijetko ga i komentira u javnosti. Tradicionalno, istupi njemačkog predsjednika u javnosti svode se na rijetke govore u kojima se trudi djelovati integracijski, ne miješati se u dnevnu i stranačku politiku i potaknuti ili zaokružiti raspravu o temeljnim pitanjima društva i politike. Osim toga, njemački predsjednik u javnosti sudjeluje u događajima koji su prepoznati kao mehanizmi učvršćivanja društvenih struktura i vrijednosti.

Dvojica Gauckovih prethodnika, Horst Koehler i Christian Wulff završili su svoje mandate prije njihova isteka, tako što su podnijeli ostavke. Koehler je ostavku podnio 2010. jer njegove izjave o intervenciji u Afganistanu nisu bile prihvatljive široj javnosti, a Wulff, koji je za njemačkog predsjednika neuobičajeno intenzivno sudjelovao u društvenome životu, morao je podnijeti ostavku u travnju 2012. zbog toga što mu je ispreplitanje između privatnog i službenog donijelo nevolje s medijima.

Jochim Gauck, jedanaesti po redu predsjednik Savezne Republike Njemačke, rođen u Rostocku 1940., za političara ima neobičnu karijeru. Kao evangelički svećenik i crkveni dužnosnik u DDR-u zaslužan je za dinamiku crkvenog života pod komunističkim režimom, a uoči raspada DDR-a postao je jedan od vodećih predstavnika organiziranog otpora komunističkim vlastima.

Nakon njemačkog ujedinjenja, povjerena mu je briga za vođenje državnog ureda za upravljanje dokumentima bivše istočnonjemačke tajne službe STASI, a taj je ured u javnosti poznat upravo pod Gauckovim imenom (Gauck-Behoerde). Brigu za dokumente STASI-ja Gauck je vodio od 1990. do 2000. Nakon toga je slijedio njegov ponovni društveni angažman, posebice protiv zaborava komunističkih zločina, a 12. ožujka 2012. izabran je za njemačkog saveznog predsjednika.