Angažirani roditelji tog su se 21. ožujka po tko zna koji put obratili javnosti da im pomogne u integraciji njihove djece ljubavi u, nazovimo to, normalan svijet. Ipak je tu riječ o prilično čestom sindromu s kojim se rađa jedno od 650 djece pa bi zaista bilo suvišno trošiti riječi na to koliko je osvještavanje nužno i poželjno.

No iako su u obilježavanju tog dana sudjelovali lokalni čelnici i osobe iz javnog života, reakcija mainstream medija je bila onako usputna, kao da je samo služila tome da na brzinu popuni prostor između politike i sisa, dok je ona korporativna potpuno izostala. Ako mislite da downovci i ne moraju imati veze sa svijetom marketinga i korporacija, grdno se varate.

Ako već prodaju životni stil, neposredno utječu na percepciju svijeta koji nas okružuje, pa tako i formiranje kulturnih trendova, oglašivači su na neki način dužni iskoristiti svoju komunikacijsku snagu i na stvari koje su važne onima od kojih žive. I to, vjerujte, može biti vrlo jednostavno. Što je najvažnije u ova recesijska doba, jeftino.

O jednostavnosti se može učiti iz kampanje koju je uz pomoć korporativnih partnera osmislila agencija Saatchi&Saatchi Italy. Na sam Međunarodni dan Downovog sindroma, u svijet su pušteni već poznati print i televizijski oglasi brandova poput Pampersa, Toyote, Illyija i drugih u kojima su glumce iz originalnih reklama zamijenili glumci s Downovim sindromom. S tim takozvanim The Coordown projektom kompanije su na lijep način obilježile Međunarodni dan Downovog sindroma, što je, očekivano, unisono pozdravila talijanska, ali i svjetska javnost.

Još veće pohvale stigle su na adresu kompanije Nordstrom prošlog ljeta i Targeta u siječnju kada su praktički bez povoda i bez riječi odlučili sudjelovati u procesu integracije djece ljubavi u društvo. U oba kataloga ulogu manekena je uz ostalu djecu preuzeo devetogodišnji Noah s Downovim sindromom, a ono što je posebno oduševilo roditelje, pogotovo njegovog oca koji je o tome pisao na svom blogu Noahsdad.com, jest što kompanija letke nije pompozno najavila riječima poput: 'Target je ponosan na to što u ovotjednom oglasu ima dijete s Downovim sindromom', a niti je bilo riječ o nekakvom 'specijalnom katalogu za specijalnu djecu'.

Target je to objavio, a da glasa nije pustio i tako najbolje poentirao. Djeca s Downovim sindromom, naša djeca, susjedi, rođaci, poznanici su drukčiji. I to je posve normalno. Zašto to ne vide i domaće kompanije? Ako je već naivno misliti da će sa svojom komunikacijom sudjelovati u kreiranju bolje percepcije svijeta, možda je dobro podsjetiti ih da će im zajednica to višestruko vratiti, prodajom, lojalnošću, besplatnim PR-om ili čime god...