Norveška uprava za zaštitu od zračenja i nuklearnu sigurnost (DSA) zabilježila je tragove radioaktivnog cezija-137 duž granice s Rusijom. Iako je razina radioaktivnosti iznad uobičajene, stručnjaci tvrde da nema razloga za zabrinutost jer izmjerene vrijednosti ne predstavljaju rizik za ljude ni okoliš
Norveška dijeli 198 kilometara dugu granicu s ruskim poluotokom Kola na krajnjem sjeveru Europe. Filtri zraka u Viksjøfjellu i Svanhovdu, koji se tjedno analiziraju, pokazali su prisutnost cezija-137 između 9. i 12. rujna. Prema riječima Breda Møllera iz DSA-ine Jedinice za hitne intervencije, izmjerene razine iznose 5 µBq/m³ i, iako su više od uobičajenih, ne smatraju se opasnima.
'Razina radioaktivnosti je viša nego inače, ali ne predstavlja nikakvu prijetnju za ljudsko zdravlje ili okoliš', izjavio je Møller za Barents Observer. Dodao je da će DSA u sljedećim danima provesti dodatne analize, no očekuje da će rezultati biti slični dosadašnjima.
vezane vijesti
Tijekom provedenih analiza nisu otkriveni drugi radioaktivni izotopi, a još uvijek nije poznato jesu li slična mjerenja obavljena na ruskoj strani granice. Također, filtri u sjevernoj Norveškoj i finskoj Laponiji nisu zabilježili povećanje cezija-137 u posljednjem tjednu.
Mogući izvori zagađenja
Cezij-137 se inače pojavljuje kao nusproizvod cijepanja unutar nuklearnih reaktora. Na ruskoj obali, duž poluotoka Kola, nalazi se više pomorskih reaktora na podmornicama i ledolomcima. Iako je nedavno završena velika strateška vježba Ocean-2024, malo je vjerojatno da su otkrivene razine cezija povezane s reaktorima koji su tada bili u pogonu. Møller smatra da je curenje radioaktivnosti vjerojatnije tijekom pokretanja ili održavanja reaktora ili pak prilikom rukovanja istrošenim nuklearnim gorivom.
Također, postoji mogućnost da su šumski požari odgovorni za prisutnost cezija-137 u atmosferi. Ovaj radioaktivni izotop, koji ima vrijeme poluraspada od oko 30 godina, još uvijek se može naći u prirodi kao posljedica padalina iz nuklearne katastrofe u Černobilu 1986. godine, pa čak i atmosferskih nuklearnih testiranja prije 1962. godine. Kada izgaraju stara stabla, radioaktivne čestice mogu biti podignute u zrak i nošene vjetrom.
Tajne aktivnosti u Novoj zemlji
Osim mogućih lokalnih izvora, cezij-137 mogao je stići izdaleka. U arktičkom arhipelagu Nova zemlja ruski Rosatom tijekom ljeta i rane jeseni provodi testiranja nuklearno pogonjene krstareće rakete Burejestnik. Iako su ta testiranja strogo povjerljiva, uočeni su teretni brodovi i specijalni avioni u blizini testne lokacije Pankovo, što ukazuje na intenzivne aktivnosti. Plavo obojeni transportni avioni Il-76 viđeni su na aerodromu Rogačevo, što sugerira da su povezani s operacijama na tom području.
Međutim, prema DSA-i, smjerovi vjetra mogli su dovesti radioaktivne čestice iz udaljenih regija, što znači da stvarni izvor cezija-137 još uvijek nije pronađen.
