Imenovanje Tomislava Buterina na čelo zagrebačke policije dvojbeno je iz najmanje dva razloga. Prvi je činjenica da ga se htjelo na brzinu postaviti na spomenutu poziciju bez blagoslova zagrebačke Gradske skupštine, iako MUP zakon na to obvezuje unatoč činjenici da policija to mišljenje nije dužna poslušati. Drugi, puno sporniji razlog tog imenovanja, je činjenica da je šef zagrebačke policije u Tuđmanovo vrijeme sprječavao istragu slučajeva pretvorbena kriminala na kojima je radio
Tomislav Buterin je, naime, u funkciji policijskog inspektora bio jedan od predvodnika prešućivanja i nesankcioniranja pretvorbenih slučajeva iz 90-ih. Unutar policijskih krugova ostao je zapamćen kao osoba koja je pokušala zaustaviti sve istrage u vezi s Nevenkom Tuđman, pa i njezino privođenje istražnom sucu. Prema informacijama koje je objavio tjednik Nacional, novi šef zagrebačke policije navodno je bio najzaslužniji što pravda nije sustigla Josipa Gucića, nekadašnjeg tajkuna koji je pobjegao u inozemstvo. Svoju je odanost i spremnost da služi politici pokazao i u slučaju Dubrovačke banke, kada je po izravnom nalogu tadašnjeg ministra Ivana Penića i Ivića Pašalića otputovao u Dubrovnik i uhitio Nevena Barača.
Kao HDZ-ova i Pašalićeva čovjeka, Buterina je s funkcije načelnika Odjela za suzbijanje gospodarskog kriminaliteta u ožujku 2001. smijenio SDP-ov ministar policije Šime Lučin. Povratkom HDZ-a na vlast krajem 2003. Buterin se unutar HDZ-a pokušao rehabilitirati i prema izvorima iz policije, navodno se nadao da bi ga stranka kojoj je godinama vjerno služio mogla vratiti na načelničku funkciju.
To se, međutim, nije dogodilo jer se 2003. i 2004. Buterin teško kompromitirao u čak dva slučaja: u prvom je policija prisluškivala skupinu kriminalaca koji su se bavili reketarenjem, pa je nekoliko puta zabilježeno da s nekim kriminalcima održava iznimno 'prijateljske' kontakte.
U drugom slučaju, o kojem je tjednik Globus detaljno pisao u rujnu 2004. godine, prislušnim je mjerama utvrđeno da Buterin ima kontakte s krupnim švercerima kave. Za njegovu karijeru pogotovo je bilo kritično to što je cjelokupnu istragu šverca kave u Hrvatsku te iz Hrvatske u BiH provodila ekipa njemačke policije koju je tadašnji šef međunarodnih snaga u BiH Paddy Ashdown smjestio u Banju Luku, a oni su Buterina osumnjičili da se jako angažirao na prikrivanju šverca goleme količine od čak dvije tisuće tona kave u Hrvatsku.
Tako je zbog pritisaka njemačke policije Buterinov povratak na čelno mjesto u policijskoj hijerarhiji zaustavljen još u rujnu 2004. Otada je Buterin sklonjen na izmišljenu funkciju savjetnika ministra policije, na kojoj se proteklih godina bavio bezazlenim zadacima: otvarao je likovne izložbe zaposlenika MUP-a, rukovodio MUP-ovim humanitarnim akcijama i darivanjima krvi te je predstavljao projekte obnove voznih parkova policijskih uprava.
Najava da bi na čelno mjesto zagrebačke policije uskoro trebao biti imenovan Tomislav Buterin, ne tako mlad, ali solidno kompromitirani HDZ-ov kadar, slikovito pokazuje da se hrvatska policija mentalno vraća u devedesete te da je priča o depolitizaciji policije, koju je u javnost plasirao Tomislav Karamarko nakon što je preuzeo funkciju ministra, bila tek prazna floskula. Špekulacija da je smjena Vladimira Fabera s mjesta ravnatelja policije bila politički motivirana jer je htio istražiti Rončevićevu korupcijsku 'aferu kamioni', Buterinovim imenovanjem je zapravo dobila svoju potvrdu.
