Mlinarević je na Twitteru prethodno napisala: 'Umro je najtalentiraniji pisac mlade bosanskohercegovačke generacije. Tebi nije ni pokoj, ni smiraj, na kraju, nego bistro Bekime…ti si rijeka bio i rijeka ostao'.

Kako saznaje Radio Sarajevo, od Mlinarević je traženo da obriše objave na društvenim mrežama, što je ona odbila, te će po svemu sudeći protiv nje biti otvoren postupak u Ministarstvu vanjskih poslova.

Medij tvrdi kako je zamjenik ministra vanjskih poslova Josip Brkić (HDZ) tražio od ministrice vanjskih poslova BiH Bisere Turković da se utvrdi na temelju koje odluke nadležnog tijela je spuštena zastava Bosne i Hercegovine na pola koplja u veleposlanstvu u Pragu.

Agencija SRNA citira izjavu ministrice Turković da će se Mlinarević morati pismeno očitovati po čijem nalogu je spustila zastavu za Sejranovića.

Turković je rekla da su se iz Ministarstva obratili uredu hrvatskog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića da se razjasni koji su razlozi i tko je naredio da se zastava spusti na pola koplja.

'Izgleda da je Mlinarević samoinicijativno naredila da se zastava BiH spusti na pola koplja. Danas je zastava vraćena jer nema nikakvih razloga da bude na pola koplja', rekla je Turković te dodala da će se Mlinarević morati pisano očitovati o slučaju.

'Nedopustivo je da se takve stvari rade. Po tome ispada da bi svatko od nas mogao da u instituciji u kojoj radi traži spuštanje zastave na pola koplja ako mu umru roditelji ili neko drugi. Vjerovatno je u pitanju neznanje, ali pisano će morati da se izjasni o tome', istakla je Turković.

Mlinarević, pak, tvrdi da nije zaprimila upit o službenom očitovanju glede spuštanja zastave, te da će se o svemu očitovati po primitku istog.

"Potpuno sam upoznata sa pravilima spuštanja zastave na pola koplja, ali je moj čin bio ljudski i patriotski prema jednom od najboljih bosanskohercegovačkih pisaca koji je bio omiljen u cijeloj regiji i šire', kratko je za Radiosarajevo.ba kazala Mlinarević.

Podsjetimo, Sejranović je preminuo u četvrtak u 48. godini života. Rođen je 1972. godine u Brčkom, a od 1985. pohađao je Srednju pomorsku školu u Rijeci, gdje je studirao i na Filozofskom fakultetu. U norveški Oslo preselio se 1993. i na tamošnjem Povijesno-filozofskom fakultetu 1999. magistrirao južnoslavenske književnosti. Od 2001. do 2006. radio je kao lektor na spomenutom fakultetu i predavao južnoslavenske književnosti, jezike i prevođenje. Od 2000. radio je kao sudski tumač i književni prevoditelj.

Autor je knjige kratkih priča 'Fasung', kao i romana 'Nigdje, niotkuda', 'Ljepši kraj', 'Sandale', 'Tvoj sin, Huckleberry Finn' i 'Dnevnik jednog nomada'. Romani i kratke priče prevedeni su mu na više stranih jezika: norveški, engleski, slovenski, makedonski, njemački, češki, talijanski i poljski. Za roman 'Nigdje, niotkuda' 2009. godine dobio je nagradu 'Meša Selimović' koja se dodjeljuje za najbolji roman objavljen na području Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Crne Gore.