'Osim što je bio veliki pisac, Bekim Sejranović je zaista, bez ikakvog pretjerivanja, bio veliki čovjek', kažu u svom oproštaju iz Buybooka.

'Malo je ljudi od pera i umjetnosti općenito koji su toliko rasterećeni sujete. Bilo ga je nemoguće čuti da loše govori o drugima, da komentira kako nečija knjiga ne valja, naprotiv, s radošću je pisao o knjigama kolega/ica, vjerujući da one loše, lošim pisanjem o njima, ne treba dodatno 'cipelariti'. A sve i da se htio baviti ovozemaljskim površnostima i zloćom, on naprosto nije imao kad.

Postoje stvari koje se svakome mogu dogoditi i one koje su se dešavale samo Bekimu. Od vrlo atipičnog okvira u kojem je odrastao, do jednako neobičnog stasavanja i nomadstva kojeg je obojio bekimovskim šarmom. On nije imao vremena da priča tuđe priče i živi tuđe živote. Jer samo Bekimu se moglo desiti da u uređenoj Norveškoj ne dobije na vrijeme honorar od izdavača ili da mu se u toj istoj zemlji objavi knjiga kojoj nedostaje dio. Kad bi pričao o svojim pustolovinama, činio bi to bez ljutnje, načinom zbog kog poželite da mu se odmah pridružite u svakom belaju, jer tamo gdje je Bekim ne može biti loše, a i ako pomalo bude, onda je barem zabavno', pišu Sejranovićevi prijatelji iz Buybooka.

Osim njegovog majstorskog pisanja, najmanje tri stvari su posebno važne za Bekima, podsjećaju.

'To je odnos prema prijateljima/cama, točnije prema cjeloživotnim prijateljstvima. Njegovi najbliži odnosi nisu bili opterećeni statusom drugih ljudi jer Bekim Sejranović ničim nije bio opterećen. I te odnose je njegovao.

Druga važna stvar je obrazovanje, kako opće tako i znanje o književnosti kojim se nije razmetao, za razliku od onih koji malo znaju pa ne propuštaju priliku da o tom malo mnogo govore.

Treća i najvažnija je iskrenost. Iskrenost u pisanju i iskrenost u komunikaciji s drugim ljudima, neovisno o tome tko su i koliko ih je dugo znao.

Ispred i iza svega toga je bila dobronamjernost, a kako sa onakvim očima drugačije? U duhu dobronamjernosti i odnosa prema književnosti i drugim ljudima, sa Sanelom Babić prije tri godine pokrenuo je banjalučki festival književnosti Imperativ, gdje su okupljali najbolje s Balkana i kreirali potpuno drugačiju dinamiku na kulturnoj sceni tog grada. Bio bi preveliki grijeh da pisanje o Bekimu dotakne bilo koje općte mjesto i zaista bi bilo suvišno reći da su najbolje njegove knjige na norveškom i na jeziku ove nesretne zemlje u kojoj je rođen, tek trebale biti napisane. Ne, on je napisao svoje najbolje knjige, one koje su nenapisane, bile bi slične njima, odnosno nalik autoru, čovjeku koji pripada onima kojima se, kada vrijeme ovako nemilosrdno podvuče crtu, nema šta zamjeriti', poručuju iz Buybooka.

'Umro je naš drug Bekim Sejranović', poručili su iz V.B.Z.-a, koji je Sejranoviću objavio knjige 'Dnevnik jednog nomada', 'Tvoj sin Huckleberry Finn' i 'Sandale'.

'Dnevnik jednog nomada', objavljen 2017., istovremeno je putopis, dnevnik čitanja i zbirka zapisa o svakodnevnoj borbi sa životom.

'Od godine 2011. do 2016., od Ljubljane, preko Osla do Zagreba i Brčkog čitamo dnevničke zapise o jednoj ljubavnoj priči i njenoj propasti; o ocu koji gotovo svakog mjeseca putuje iz Osla u Ljubljanu da vidi mlađu kćer, jer se boji da će ga zaboraviti, i o starijoj kćeri u Oslu koja očuha zove tatom, a njega po imenu; o književniku koji istodobno sudjeluje u hrvatskoj, bosanskoj i norveškoj književnosti. Pratimo i avanturu nastajanja romana koji autor pokušava paralelno pisati na 'našem' i na norveškom, slijedimo Sejranovića na brojnim književnim promocijama, festivalima i rezidencijama, pratimo njegove susrete s kolegama, prijateljima, ženama i ljubavnicama, čitamo o knjigama koje on čita.

Razapet između Skandinavije i Balkana, Bekim Sejranović ispisuje stranice o dva svijeta, i o sebi u njima i izvan njih, koje su jednako potresne, uznemirujuće i duhovite kao i najbolje stranice njegovih romana. Samo ovdje nema glavnog junaka da se iza njega bar malo skrije, tu su samo Bekim i njegovi demoni', kažu o knjizi iz V.B.Z.-a.

S romanom 'Tvoj sin Huckleberry Finn', objavljenim 2015., Sejranović je ušao u finale tportalove književne nagrade, a pisac i urednik Roman Simić opisao ga je ' jednim od onih romana koji pišete jednom u životu, u koji uložite cijeli život'. Prema piscu Zoranu Feriću, to je najbolji roman jednog od najzanimljivijih postjugoslavenskih pisaca.

Matori, pripovjedačev otac, teško je bolestan, prije smrti dolazi iz Australije u Brčko vidjeti sina s kojim je cijeli život u zategnutim i kompliciranim odnosima. Njegov sin je pisac koji se iz Osla vratio u Brčko i živi u brodici na rijeci – plovi, ponekad piše i redovito se drogira. Otac mu kupuje veći, ali stari brod koji zajedno pokušavaju obnoviti, a u tome im pomaže Crnac, piščev prijatelj i riječni krijumčar.

Matori se jednog jutra nije vratio s noćnog ribolova. Sin se boji da se dogodilo najgore, pa krene obilaziti savske ade i ribičke loge, traži Matorog i istovremeno ga je strah onoga što će naći pa se neprestano puca svojim 'koktelima'. Tijekom potrage pripovijeda nam povijest kompleksnog odnosa s ocem, ali i druge ključne trenutke svog života, kao i svoju najveću riječnu avanturu, plovidbu Savskom bubom, s Norvežaninom Petterom i Japancem Mokuom, od Brčkog do Crnog mora. Bekim Sejranović napisao je fascinantan roman o životu na rijeci, prvi takav na ovim prostorima, pa posveta Marku Twainu nije nimalo slučajna. To je istovremeno i roman o potrazi za vlastitim identitetom, roman o odrastanju odnosno odbijanju da se odraste, roman o odnosu oca i sina, ljubavni roman, i na kraju, roman o drogiranju i borbi s ovisnošću, također prvi takav na ovim prostorima.

'Zadnjih godina jedan drugi Norvežanin, Karl Ove Knausgaard, postao je svjetska književna zvijezda opisavši do najsitnijih i najintimnijih detalja svoj život, pritom nimalo ne štedeći ni sebe ni svoju obitelj. Sejranović radi slično, samo što je njegov roman beskompromisniji, iskreniji, kompleksniji, uzbudljiviji, autoironičniji, duhovitiji…', navode iz V.B.Z.-a.

'Sandale' zajedno s romanima 'Nigdje, niotkuda' (Profil, 2008.) i 'Ljepši kraj' (Profil, 2010.) tvori 'uznemirujuću proznu trilogiju koja na osebujan sejranovićevski način hvata 'ove prostore' i 'ovo vrijeme'.

'Oslo, Rijeka, Brčko, Australija, Indija samo su neke postaje po kojima skita 'junak' Sandala. On je jedan od onih književnih skitnica koje volimo ma koliko bili autodestruktivni i nesposobni za 'normalan' život. Stalno se boreći i sa sobom i sa svijetom koji ga okružuje, hvatajući se pritom za sve što pronađe uz put – alkohol, pornografiju, drogu, trčanje na skijama, zaljubljivanje… – nježan i tužan, borben i malodušan, duhovit i autoironičan i kad govori o najvažnijim stvarima svog i našeg života, Sejranovićev je pripovjedač vjerojatno jedan od najintrigantnijih, najzabavnijih i najbolje ispisanih likova novije hrvatske književnosti', kažu o knjizi iz V.B.Z.-a i poručuju:

'Hrvatska književnost, kao i ostale postjuglavenske književnosti, izgubile su danas jednog od svojih najboljih predstavnika.'

Za spomenuti 'Nigdje, niotkuda', Sejranović je dobio nagradu 'Meša Selimović' koja se dodjeljuje za najbolji roman objavljen na području Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Crne Gore.

'Roman Bekima Sejranovića može se istodobno čitati i kao kratka povijest ovdašnjeg 20. stoljeća i kao katalog svih njegovih izbjeglištava', kažu iz izdavačke kuće Profil.

Bilo da su istjerani iz jezika u jezik, iz Bosne u Hrvatsku, iz Rijeke u Oslo, iz kultnog rock kluba 'Palacha' u zatvor za ilegalne useljenike, iz života u formulare, iz civilizacije u divljinu krajnjeg sjevera, iz djetinjstva u nimalo pitomiji krajobraz odraslosti... - junaci ove knjige doista dospijevaju nigdje, niotkuda, a stihovi (nimalo slučajno) riječkog (i nimalo slučajno) rock benda Let 3 postaju naslov koji najpreciznije opisuje njihov itinerer, njihovu trenutnu poziciju, svijet u kojem žive, ali i one u kojima su živjeli.

'Nigdje, niotkuda', zato jer to odakle su se zaputili više ne postoji, a to gdje su došli može se doduše pronaći na zemljovidu, ali ne znači ništa. 'Nigdje, niotkuda', zato jer cilj nije mjesto na kojem se može odmoriti, a ne može se reći da nisu putovali. Ne bez snova, ne bez ljubavi i bez humora.'

Isti taj izravni, duhoviti, samoironični, ponekad okrutan, ponekad naivan, ali uvijek iskren glas koji nas je vodio u 'Nigdje, niotkuda' pokazat će nam i 'Ljepši kraj', kažu iz Profila.

'U međuvremenu, svijet se nije previše promijenio. Jedna brvnara u zabiti Bosne, jedna unajmljena soba u Oslu, a između Hrvatska i Srbija, Brazil i Indija, te sve ono od čega se taj i takav svijet i život sastoje: mnogo snijega, mnogo žena, mnogo mamurluka, mnogo putovanja, mnogo usamljenosti, poneki vehabija i jedan mali pas mješanac. A opet, ništa nije isto. Ne štedeći nikoga, a ponajmanje sebe, Bekim Sejranović još je jednom napisao sjajan roman, knjigu koja će nas protresti, nasmijati, podići i nimalo nježno spustiti na tlo. Ali kraj je ljepši, zbilja jest.'