Damir Uzunović, direktor sarajevske izdavačke kuće Buybook, i dugogodišnji prijatelj Sejranovića potvrdio je medijima ovu vijest koja ga je jako pogodila i potresla.

Bekim Sejranović rođen je 1972. godine u Brčkom gdje je završio sedam razreda osnovne škole. Od 1985. pohađao je Srednju pomorsku školu u Rijeci, smjer nautika. Nakon položene mature studirao je jednu godinu na Pomorskom Fakultetu u Rijeci, no potom odlučuje studirati kroatistiku i komparativnu književnost na tamošnjem Filozofskom fakultetu.

U norveški Oslo preselio se 1993. i na tamošnjem Povijesno-filozofskom fakultetu 1999. magistrirao južnoslavenske književnosti. Od 2001. do 2006. radio je kao lektor na spomenutom fakultetu i predavao južnoslavenske književnosti, jezike i prevođenje. Od 2000. radio je kao sudski tumač i književni prevoditelj.

Autor je knjige kratkih priča 'Fasung', kao i romana 'Nigdje, niotkuda', 'Ljepši kraj', 'Sandale', 'Tvoj sin, Huckleberry Finn' i 'Dnevnik jednog nomada'. Romani i kratke priče prevedeni su mu na više stranih jezika: norveški, engleski, slovenski, makedonski, njemački, češki, talijanski i poljski. Za roman 'Nigdje, niotkuda' 2009. godine dobio je nagradu 'Meša Selimović' koja se dodjeljuje za najbolji roman objavljen na području Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Crne Gore.

Od 2011. do 2014. godine Bekim Sejranović je živio u Ljubljani, a od svibnja 2015. živio je i radio u Zagrebu.

>>> Bekim Sejranović o pisanju, ranama prošlosti, ovisnosti i životnom apsurdu <<<

'Često znam reći da svaki roman pišem kao da mi je prvi i posljednji, nije me briga za ono što sam ranije napisao, ili ako se možda čak i ponavljam', rekao je u intervjuu za tportal 2016., kada je s romanom 'Tvoj sin Huckleberry Finn' ušao u finale književne nagrade za najbolji hrvatski roman.

'Pišem o onome što me zanima i što me opsjeda, o onome što ljudi ne mogu pročitati u novinama, o onome što sam doživio, čuo od nekog, pročitao, namaštao... Pišem o onome o čemu se ne zna dovoljno. Nije da sam tako odabrao. Teme nađu tebe, a ne ti njih', rekao je tada.

Na društvenim mrežama od njega su se oprostili brojni prijatelji i kolege, među njima i urednik Kruno Lokotar koji je napisao: 'Umro je Beks u 48-oj, prerano, za takve je uvijek prerano, koliko god se žurili. Veće oči i veće srce teško ste mogli sresti. Potonje je zatajilo.'

'Nema puno pisaca čije sam sve knjige pročitala, osim onih koji su napisali samo jednu. Bekim Sejranović ih je napisao šest a ja sam pročitala sve osim prve, zbirke priča 'Fasung'. On je jedan od mojih i sestrinih pisaca, dakle autor čije smo knjige jedna drugoj međusobno poklanjale, zasebno čitale pa ekstatično komentirale, posebno romane 'Nigdje, niotkuda' i 'Ljepši kraj'. Voljele smo Bekima jer je pisao našim jezikom o svojoj i našoj zemlji, a i svim onim zemljama koje je pokušao učiniti svojim, ali samo onaj tko je, kao on i kao mi iz Bosne, zna da za nas zamjenske zemlje nema', napisala je na Facebooku polonistica i spisateljica Đurđica Čilić.

'Imam potrebu porazbijati sve oko sebe, cijeli kozmos i dvije kafane izvan njega. Zbog svijeta u kojem se dobri, dragi ljudi osjećaju nelagodno i ne mogu pronaći svoje mjesto. Na koncu, često baš blizu rješenja bude kasno. Velika srca odustanu i uvijek odu prerano. Velika srca su veće mete, lakše ih je pogoditi, zato stanu ranije, a trebaju nam, jer smo sve samotniji, sve više je tijesno i mjesta na koja bismo mogli pobjeći polako isčezavaju', napisao je pisac Marko Tomaš na Facebooku.

Književnica Marina Vujčić oprostila se riječima iz Sejranovićeve knjige 'Nigdje, niotkuda'.

'Pukla me vijest danas, onako kako udaraju te strašne i neočekivane vijesti, pukla me i izbila mi zrak iz pluća. Otišao je dobar čovjek i pisac Bekim Sejranović. A neki dan mi javlja kako opet čita moj 'Blockbuster'. Ta poruka je bila nastavak sporadičnih dobacivanja od 'kad si u Rijeci' do 'navrati u Oslo'. Nedavno smo razgovarali o tome koliko je i je li uopće iskrenost precijenjena stvar. Ja mislim da nije, pogotovo ne u literaturi, a Bekimova je bila sva sazdana od hrabrosti i iskrenosti. Otišao je dobri Bekim, ostaje dobra misao o njemu i njegove dobre knjige. Ostaje i da sačekamo neka vrijeme tugu za odlaskom nekako preobrati u radost što smo ga poznavali i što ćemo ga i dalje čitati', napisao je na svojoj stranici na Facebooku pisac Zoran Žmirić.