Tužan i dramatičan film u kojem se osim samog Relje redaju likovi iz njegovog obiteljskog, poslovnog i gradskog kruga prije svega je odlično snimljen, a ima visoki ritam emotivne napetosti, premda je riječ o dokumentarcu.

U 60 minuta trajanja projekcije filma koji je uglavnom snimljen na gradskim lokacijama u splitskom Getu mogli smo bez suvišne patetike vidjeti priču o nepredvidivosti droge, ovisnosti i o konstantno prisutnoj opasnosti, ne samo za najmlađe i najneiskusnije, nego i za zrele odrasle osobe. Vidjeli smo da heroin zaista ne bira žrtve.

Dio filma je snimljen i u komuni Cenacolo u kojoj je Slaven Relja, školovanjem pravnik, a profesijom novinar proveo nekoliko godina na liječenju i rehabilitaciji. Glavni junak dokumentarca je maksimalno kritičan prema sebi, nema tu žalopojki o emotivnim problemima, ratu, tranziciji, radi se o ogoljivanju sebe pred kamerama.

Možda je to dio terapije, možda želja za upozorenjem drugima o opasnosti pakla ovisnosti, kako god, efekt je snažan i mnogi od prijatelja u dvorani su se zapitali koliko su bili daleko ili blizu pakla droge.

Prije filma se prisutnima obratio režiser Ivan Perić i zahvalio Splitskoj televiziji, STV, na pomoći u realizaciji dokumentarnog filma, a nakon projekcije u emotivnom obraćanju Slaven Relja se zahvalio prepunom auditoriju na podršci, posebno svojoj majci.

Slaven Relja, osim što je pravnik i novinar, prije svega je filmofil i naglasio je činjenicu da je projekcija ovog dokumentarca njegov veliki korak. Upozorio je da se svi bivši ovisnici svako jutro bude s mišlju da idu u novi dan borbe protiv demona heroina.

Treba reći i da obnovljena kinoteka odlično funkcionira i da je ovaj film velik povratak dokumentarnog filma u Split, žanra koji je uvijek imao dobre autore u ovom gradu, žanra u kojem se okušao i junak filma, učenik velikog Ivana Martinca