Oliver je ispričao sudu da je u ljeto 2005. tijekom odmora u Opatiji bio pozvan u Medulin radi upoznavanja s Bilalijem, odnosno, kako ga je Oliver oslovljavao tijekom cijele rasprave, 'Bilajlijem'. Upoznali su se u jednoj medulinskoj pizzeriji, a nakon neformalnog razgovora Bilali ga je pozvao u Poreč jer 'za njega ima neki posao'.

Nekoliko dana kasnije Oliver je otišao do Bilalija u Poreč, točnije u njegov lokal na porečkoj rivi. Tada mu je Bilali naglasio da ima problema s političarima i da treba likvidirati četiri osobe. Oliver je u prvi mah pomislio da se Bilali šali, no bio je ozbiljan. Rekao mu je stoga da se treba konzultirati s jednim prijateljem u Zagrebu te da će mu se javiti.

Budući da su Oliver i njegov prijatelj bili bez posla, odlučili su prihvatiti Bilalijev prijedlog. Tjedan do dva nakon toga Oliver je ponovno došao u Poreč i rekao Bilaliju da prihvaća posao, ali da za svaku osobu koju treba likvidirati traži 500 tisuća kuna te odmah avans od deset tisuća eura. Bilali je Oliveru u koverti dao akontaciju, u apoenima od po 500 eura.

'Po povratku u Zagreb razgovarao sam s prijateljem, koji je predložio da u posao uključimo još jednu osobu. Opet sam išao u Poreč naći se s Bilajlijem, radi prikupljanja informacija o ljudima koje sam trebao likvidirati. Zaboravio sam naglasiti da mi je na komadu papira napisao četiri imena: Edo Kos, Edi Štifanić, Boris stolar ili staklar (Josip Bratulić, poznatiji kao Pino staklar, op. a.) te Mauricijo Talijan (Maurizio Vivoda, op. a.). Taj sam papir s imenima naknadno uništio', rekao je Oliver.