Grčki premijer Aleksis Cipras ustrajno insistira na promijeniti uvjeta pod kojima je njegovoj zemlji odobren sadašnji paket od 240 milijardi dolara međunarodne pomoći koji istječe 28. veljače. Njegova stranka Siriza dobila je izbore zahvaljujući obećanjima da će prekinuti s politikom štednje i rezova te da će tražiti otpis grčkog duga. Nova runda, očito, teških razgovora između Grčke i europskih vjerovnika predviđena je za ponedjeljak. No hoće li Cipras, kao što je nedavno Grcima i obećao, zatražiti od Njemačke odštetu za događaje iz Drugog svjetskog rata?
Naime, smatrajući da su 'loše prošli' u međunarodnim pregovorima o reparacijama nakon Drugog svjetskog rata, Grci procjenjuju da im Njemačka duguje desetak milijardi eura.
Cipras, prema anketama, ima potporu više od 70 posto Grka koji pozitivno ocjenjuju prve poteze nove vlade. Uoči pregovora diljem Grčke organizirani su skupovi potpore na kojima su se mogli vidjeti plakati 'Stop štednji'. Naime, Grci smatraju da je za rastuće siromaštvo u zemlji odgovorna politika štednje i proračunskih rezova, odnosno mjere nametnute im kroz program pomoći od Europske unije, Europske središnje banke i MMF-a, koji kontroliraju grčke javne financije.
No neki kritičari uočavaju da se pitanje reparacija uvijek poteže uoči novog kruga pregovora s Grčkom. Stoga smatraju da je Ciprasovo insistiranje na rješavanju problema reparacije, možda ipak samo sredstvo pritiska, budući da je od takvog zahtjeva Njemačkoj već bivša grčka vlada, nakon što ga je promotrila, i odustala.
Njemačka isplatila reparacije 'do zadnje marke'
S druge strane, Njemačka tvrdi da su grčki zahtjevi za odštetom riješeni nekim ranijim obeštećenjima te da ne postoji šansa za isplatu bilo kakve ratne odštete Grčkoj. Prva konferencija na tu temu održana je u Parizu, još u jesen 1945. i Grčkoj je tad procentualno pripao dio njemačkih reparacija za Drugi svjetski rat. Dobila je, zapravo, materijal ukupne vrijednosti do dvije milijarde eura.
Londonskim sporazumom iz 1953. Njemačkoj su dugovi dijelom oprošteni, otprilike polovica. Također, zapadne sile su rješavanje ostalih zahtjeva za reparaciju odgodile do zaključenja mirovnog sporazuma. No mirovni sporazum između Njemačke i saveznika nikada nije formalno sklopljen. Umjesto toga, u rujnu 1990. godine na snagu je stupio takozvani 'Sporazum dva plus četiri', kojim se regulira ponovno ujedinjenje Njemačke.
Njemačka vlada stoga ističe 'Sporazum dva plus četiri' kao sporazum kojim je 'podvučena crta' pod eventualne buduće zahtjeve Njemačkoj za ratnom odštetom, a riječ je o sporazumu koji su neposredno prije ujedinjenja 1990. potpisale tadašnje Zapadna i Istočna Njemačka te četiri zemlje saveznice iz Drugog svjetskog rata, među kojima i Grčka.
Žrtvama nacističkih zločina u Grčkoj isplaćeno je 115 milijuna maraka te su, na temelju ugovora iz 1960, time riješeni i svi pojedinačni zahtjevi.
Međutim, reparacija u Grčkoj ponovno je aktualna, a debata se vodi oko kredita na koji je Grčka bila primorana. Naime, Narodna banka Grčke morala je dati 1942. nacistima beskamatni kredit od 476 milijuna maraka. Taj kredit Grčkoj nije vraćen, zbog čega komisija eksperata u Grčkoj smatra da Njemačka i dalje duguje Grčkoj oko jedanaest milijardi eura.
Njemačka je 2010. posudila Grčkoj, koja je zatražila pomoć EU, oko 65 milijardi eura kako bi Grci izbjegli bankrot.
Grčki premijer Cipras, kao i neki pravni stručnjaci u Grčkoj, ističu da bi te dugove trebalo prebiti s ratnom odštetom. Međutim, većina eksperata isključuje mogućnost da se, sedam desetljeća poslije rata, pokrenu novi pregovori o reparacijama.
Reparacije za Prvi i Drugi svjetski rat
Isplata odšteta za Prvi svjetski rat definirana je 1919. Ugovorom iz Versaillesa. No tijekom Drugog svjetskog rata, tadašnja Hitlerova Njemačka prekinula je isplatu dogovorenih rata. Nakon Drugog svjetskog rata, Njemačka se obvezala da će isplatiti veći dio postojeće odštete pa je 1983. platila glavnicu 'sve do posljednje marke'.
Preostalih 125 milijuna eura kamata, kako je bilo predviđeno Londonskim sporazumom iz 1953, Njemačka je trebala isplatiti tek u slučaju da se tadašnja Zapadna i Istočna Njemačka ujedine. Tako je 1996. Berlin počeo u ratama otplaćivati i zaostale kamate. Ukupne ratne reparacije koje je Njemačka morala platiti dosegnule bi, po današnjoj računici, iznos od oko 300 milijardi eura.
Oprost polovice dugova model i za Grčku?
S obzirom na to da je Njemačka nakon Drugog svjetskog rata bila prezadužena, zbog čega joj je oko polovica dugova oproštena, mnogi se pitaju bi li isti model mogao pomoći i Grčkoj.
'Oko 70 zemalja je tada imalo potraživanja prema Njemačkoj, što iz vremena prije rata, što nakon rata. Ukupni dugovi su iznosili oko 30 milijardi njemačkih maraka. Štednja i mukotrpna otplata za zapadne Nijemce tada nisu bili opcija. Naprotiv, gospodarstvo je hitno trebalo svježi novac kako bi se financirala obnova i gospodarski rast.
Tek je Londonski sporazum iz 1953. njemačkom gospodarstvu dao zraka. Sporazum koji su sudionici konferencije potpisali 27. veljače 1953. ispao je za zapadnonjemačko gospodarstvo izuzetno povoljan: oko polovice dugova je oprošteno, ostatak reprogramiran na dugoročnu otplatu', kazao je za Deutsche Welle Jürgen Kaiser, koordinator dužničke inicijative Erlassjahr.de.
Osim prepolovljenih dugova, na njemačko poslijeratno gospodarsko čudo utjecala je i odredba Sporazuma po kojoj je Njemačka dugove morala vraćati samo ako je novac zaradila vanjskom trgovinom. To je Njemačku učinilo izvoznom zemljom. Naime, vjerovnici su imali interes kupovati njemačku robu, kako bi im vraćala dugove, a rezultat toga je da je od 1953. do 1963. bruto društveni proizvod Njemačke udvostručen!
'Može se čak reći da gospodarsko čudo bez oprosta dugova uopće ne bi bilo moguće', rekla je povjesničarka Rombeck-Jaschinski sa Stuttgartskog sveučilišta. Iako napominje da se problematika od prije 60 godina ne može jednostavno prenijeti na današnju problematiku, preporučuje Nijemcima da u pregovorima s Grčkom ne zaborave da je i njihova zemlja nekoć bila beznadno prezadužena i da je trebala pomoć.
