'Kada se toliko iskompliciralo njeno stanje i kada je počela umirati u mukama, tri tjedna je bila na kirurgiji i četiri i pol mjeseca na intenzivnoj, svi su se divili kako se snažno bori za život. Nevjerojatno!!! Dakle, nikako da umre! To je sada moj zaključak. Mislila sam da je dobro to što je moja majka željela živjeti i da će, ako oni nisu u mogućnosti pomoći, tražiti pomoć dalje. Kako sam samo naivna bila!' napisala je Balog u otvorenom pismu vukovarskoj bolnici.

Tvrdi da je majku vidjela kako dvije sestre moli da je ne ostave sljedećoj smjeni sestara koje dolaze, jer ih se toliko bojala.

'Mogu i moram govoriti o ljudskom pristupu, od prvog dana i nadalje, koji je bio zastrašujući i ponižavajući. Prvo u prijemnoj, hitnoj, kirurškoj ambulanti prema majci, koja je bila u teškim bolovima, prema meni koja sam bila uplašena i u panici te istjerana iz ambulante. Isto sam doživjela i na intenzivnoj. To je ispod svakog ljudskog dostojanstva! Na intenzivnoj, dok joj još nisu ugurali tubus u pluća, majka mi se požalila nebrojeno puta da se jako boji velikog broja sestara, tehničara i nekih doktora', piše Balog uz što navodi i prezimena određenih liječnika i sestara.

'Moja je majka umrla od sepse i to je najgore. Oni su se divili njenom jakom srcu i želji za životom pri čemu nisu našli za shodno potražiti pomoć dalje ako sami ne znaju. Više puta su mi rekli kako daju lijekove koji ne djeluju i da se tako vrtimo u krug. A što reći o nekim sestrama kojih se moja majka bukvalno bojala. Znale su biti grube, drske, prale su je pored otvorenog prozora, a znala sam doći i vidjeti da je igla od infuzije ispala', rekla je Balog Večernjem listu

Ivana Azenić, pravnica vukovarske bolnice, Večernjem listu je rekla da Balog nije imala primjedbi na stručnost djelatnika, nego su se sve one temeljile i zasnivale na nekakvom osobnom odnosu prema njoj i njenoj majci. 'Čak je i upućivala pohvale pojedincima', rekla je Azenić.