Naglašeno je i to da se srpsko stanovništvo povuklo iz takozvane Krajine zbog naredbe njihova vodstva, a ne zbog prekomjernog granatiranja. Nakon izlaganja Gotovinine obrane slijedi odgovor Tužiteljstva. Poslijepodne će svoje argumente iznijeti obrana generala Markača, a na kraju će riječ uzeti i sami generali, za što su dobili 10 minuta.

Na ročištu je Gotovinin odvjetnik Gregory Kehoe ustvrdio da je Tužiteljstvo samo ustanovilo kriterij od 200 metara za neselektivno granatiranje da bi prikrilo rupe u optužnici. Obrana smatra da taj kriterij nije međunarodni standard i njegovo potvrđivanje bi moglo imati za posljedicu nemogućnost zakonitog vođenja rata. Obrana generala Gotovine se pozvala na izvješća UN-ovih promatrača koji su utvrdili da nije bilo neselektivnog granatiranja, a koja Sudsko vijeće nije uzelo u obzir.

Obrana smatra da je kao kriterij za udaljenost pada granate od vojnog cilja trebalo uzeti 400 metara. Prema kriteriju od 200 metara, praktički sve granate koje nisu pale u tom dometu proglašene su napadom na civilne ciljeve, pa i one koje su pale na polja na kojima nije bilo nikoga.

Odvjetnik Luka Mišetić je rekao da na brijunskom sastanku nije raspravljano o protjerivanju stanovništva niti o prekomjernom granatiranju gradova. Također je zaključio da se cijela optužnica temelji na pravilu od 200 metara i ako se to pravilo obori, onda nije bilo ni zločinačkog poduhvata, a generala Gotovinu treba osloboditi.

Suđenje je nastavljeno nakon pauze izlaganjem tužitelja Douglasa Stringera. On smatra da je Sudsko vijeće ispravno prosudilo da je HV izveo protuzakonite napade na Knin, Benkovac, Gračac i Obrovac kao dio proširene akcije udruženog zločinačkog pothvata koji su generali Gotovina i Markač dogovorili i s predsjednikom RH Franjom Tuđmanom. On smatra da je granatiranje ta četiri grada bilo dio šire akcije čiji je glavni cilj bilo uklanjanje srpskog stanovništva iz Hrvatske.

Citirao je mišljenje tadašnjeg veleposlanika SAD-a u Hrvatskoj Petera Galbrighta, koji je izjavio da je predsjednik Tuđman bio sklon preseljenju civila i da je na brijunskom sastanku kazao kako je važno da civili odu jer će vojska onda krenuti za njima. General Gotovina kazao je tada da treba nastaviti s pritiskom jer onda neće ostati puno civila. Sudac je zatražio objašnjenje pitajući kako to da je, za razliku od Sarajeva, bilo tako malo žrtava. Stringer kaže da u optužnici stoji da je cilj protupravnog napada bilo protjerivanje civila, a ne da je sam napad bio protupravan, pa stoga, s pravne strane, ubojstva civila nije bilo nužno dokazivati tijekom postupka. 'Smatramo da pitanje žrtava navodi na pogrešan trag. Brojni iskazi očevidaca pokazuju da je bilo ranjenih', kaže Stringer.

Srpsko stanovništvo bilo je strateška prijetnja Hrvatskoj. Nakon toga su hrvatske snage ušle u gradove, a cilj je bio naseliti srpske kuće da se oni ne bi vratili. To je rekao vještak koji je doživio granatiranje Sarajeva iz vlastitog iskustva. Isto su iznijeli i neki drugi vojnici. Topništvo HV-a gađalo je stan u kojem je navodno boravio Milan Martić, a to je civilna zgrada. Prema tome se vidi stav HV-a o civilima koji su živjeli u Kninu, zaključuje tužitelj.

Tužitelj smatra da činjenica da postoje zakoniti ciljevi unutar nezakonitih napada nije važna. On smatra da treba gledati druge dokaze. Sudski vještak kaže da je cilj granatiranja istjerati civile iz gradova, ali i da je sam general Leslie, na kojeg se poziva obrana, rekao da su granate letjele na sve strane, pa prema tome nije bitno radi li se o 200 ili 400 metara.

Suca Pocara je zanimalo tvrdi li Tužiteljstvo da je, iako su vojne mete bile cilj, sam napad bio protupravan jer je predstavljao sredstvo za premještanje stanovništva? Tužitelj je odgovorio potvrdno, rekavši da je on bio osnova da bi se provela deportacija stanovništva. Namjera je bila da se gradovi hotimično gađaju da bi se počinio zločin prisilnog premještanja.

'Nije ovo bio napad bez žrtava, jer je 14 tisuća Srba napustilo Knin, a svjedoci su vidjeli mrtva tijela na ulicama. Također je nanesena velika šteta infrastrukturi', rekao je tužitelj. Groblje se nalazi 700 metara od prve najbliže zakonite mete, a bolnica 450 metara. Smatraju da udari po cijelom gradu nisu bili slučajni. Cijeli gradovi su smatrani metama jer se koristilo oružje koje je bilo iznimno neprecizno, što pokazuje namjeru. Tužitelj smatra da je granica od 200 metara samo dio analize i ako se ona ukloni, i dalje se mora potvrditi protuzakoniti napad zbog količine prikazanih dokaza.

'Gotovina i ostali su imali namjeru izazvati egzodus stanovništva. Hrvatske snage su imale cilj počiniti zločin i isprazniti zemlju od srpskog stanovništva. Zločinački poduhvat treba ostati na snazi čak i ako se obori zaključak o prekomjernom granatiranju', rekla je tužiteljica. Operacija Oluja bila je usmjerena protiv civilnog stanovništva, ne protiv vojnih ciljeva, a premještanje stanovništva je zločin protiv čovječnosti.

U pitanju je zločin počinjen u okviru vojne operacije. Na sastanku na Brijunima planirano je protjerivanje stanovništva, što je bio cilj zločinačkog poduhvata. Komentari Ante Gotovine pokazuju da je on znao da će topništvo potjerati srpske civile i da se oni neće moći vratiti. Naglasak razgovora je kako stvoriti izgovor da bi se demoraliziralo stanovništvo, a ne da bi se smanjile civilne žrtve. Napravljena je i promidžbena podrška tom cilju, kojom se Srbe s tog područja pozivalo da ostanu u svojim domovima, no u izjavama predsjednika Tuđmana vidljivo je da je to bila samo farsa. 'Gotovinin komentar da će jedini Srbi koji će ostati biti oni koji nisu u stanju da odu postao je stvarnost', smatra tužiteljica. Naređenje srpskih vođa, nastavlja, o povlačenju je stiglo prekasno, kada je stanovništvo već bježalo. Gotovina nije uložio ozbiljan napor u to da spriječi zločine protiv srpskih civila i njihove imovine koje su počinili njegovi podređeni.

Čak i ako Žalbeno vijeće odluči da nije bilo udruživanja u zločinački pothvat, general Gotovina mora biti osuđen po nekim drugim osnovama jer je kriv za odlazak srpskog stanovništva. Stav Tužiteljstva je da je postojao udruženi zločinački pothvat s ciljem protjerivanja Srba - tu namjeru Gotovina i ostali izveli su prekomjernim i neselektivnim granatiranjem, a namjeru su do kraja proveli njegovi podčinjeni na terenu.

Odgovor obrane na izlaganje Tužiteljstva

Gotovinin branitelj Mišetić kaže da su se teze optužbe promijenile od prvostupanjskog postupka te su oni u obrani zaprepašteni, kao da stalno hvataju zadnju verziju o artiljerijskom napadu.

Sudac Güney traži da obrana objasni zašto misli da je bilo nerazumno to da Sudsko vijeće, koje je donijelo prvostupanjsku presudu, zaključi da su zone u kojima nema vojnih ciljeva civilne zone. 'To je nerazumno iz više razloga, jer optužba ima obavezu dokazati da je neki objekt bio civilni. Optužba ima obavezu dokazivanja toga. Tužiteljstvo samo zaključuje da je Hrvatska vojska pucala na više ciljeva nego što oni znaju, a time navode na zaključak da su ti ciljevi civilni. Nešto što je 200 metara od vojnog cilja ništa ne govori o tome cilju', kazao je odvjetnik Luka Mišetić. Tužiteljstvo je reklo da je cijeli grad civilna zona i tako riješilo problem da bilo što dokazuje.

Na brijunskom sastanku, govori Mišetić, govorilo se o tome što napraviti u slučaju ako civili napuste domove. Odluka je bila da ih se pusti da odu jer koja je bila druga opcija - da ih se vojno okruži pa da se njihova vojska bori za svoje civile. Ne postoje poznate žrtve, smatra Mišetić, ni iz prve, druge ili treće ruke, granatiranja Knina. Prilikom granatiranja Knina civili su se povukli u obližnja sela s namjerom da se vrate, a odluku da odu donio je Martić. Mišetić je naglasio i da je u vrijeme počinjenja zločina nakon Oluje general Gotovina bio u akciji u Bosni i Hercegovini. Kasnije je Vijeće utvrdilo da nije poduzeo mjere da se ti zločini spriječe. Te su mjere izmišljene, kažem izmišljene, jer se o njima nikada nije raspravljalo na suđenju.

'Bilo bi nepravedno da general Gotovina bude osuđen na osnovi nečega što mu se nikad nije stavljalo na teret, nečega o čemu nije bio obaviješten te o čemu se nikad nije raspravljalo', kazao je Mišetić. Obrana tvrdi i da nije bilo deportacije civilnog stanovništva jer ona mora biti organizirana, a organizacije nije bilo s hrvatske strane. Prije pauze za ručak još je odvjetnik Kehoe rekao da je Tužiteljstvo danas prvi put iznijelo neke teze i da ne bi bilo u skladu s raspravom dopustiti im da ih razrađuju.