Zamislite hipstera koji je ostvario svoj mini poduzetnički san te se iz umjetnički nadahnutog urbanog tipa prometnuo u tipa s parama u džepu. Mnogo para u džepu. Znate što ste dobili? Boemskog buržuja ili buržujskog boema. Bourgeois bohemian ili bobo, kovanicu je smislio kolumnist New York Timesa i autor knjige 'Bobos in Paradise: The New Upper Class and How They Got There', a označava pripadnike više srednje i više klase koje prihvaćaju svoj financijski uspjeh, ali su protiv establišmenta, kapitalističkih tekovina i, ukratko, po mnogočemu su kontradiktorni, poput mlađih hipstera.

Hipsteromanija, naime, koja je na ovim područjima zavladala posljednjih godina govori o pojedincima koji se individualizacijom bore protiv srednjostrujaških načela. Oni njeguju poseban imidž (skinny traperice, bakini puloveri i wayfarerice), obožavaju nezavisnu scenu, permakulturu i bicikle, a na koncu su jedni drugima nalik. I ono što je najgore, njihova hipsterijana dospjela je na police uber korporativnih lanaca i kupuju je svi, od djevojčica koje će se do večeri transformirati u fatalne žderačice s dekolteom na izvol'te pa do dokonih trendsetera koji bezglavim kopiranjem žele poručiti da su u toku s vremenom.

Gleda li se na hipsterski pokret iz rakursa mijenjanja svijeta, establišment može biti miran jer oni nisu subkultura od prevelike akcije. Istina, unose boje u urbano sivilo, ali ih ne nosi kolektivna emocija zbog koje bi bili kadri pokrenuti i neke akcije od društvene važnosti ili barem jasno artikulirati svoje stavove i vrijednosti. Kako je lijepo kazao kolumnist New York Timesa William Deresiewicz, za hipije ključna emocija je bila ljubav, utopija je za njih idealna društvena organizacija, svoje su stavove komunicirali na glazbenim festivalima, u komunama i na paradama.

Bitnici su, pak, bili ekstatični, artikulirali da žele društvo transcendentnih individua, usvojili jazz kulturu, marihuanu, spontanost i vječitu potragu za pravim momentom, dok je pankere vodila mržnja prema sistemu i znali su itekako glasno zazivati anarhiju. Pa čak je i generacija odrasla 80-ih i 90-ih, popularno zvana grungeri, dijelila jednak stav o besmislu života.

Hipsteri su zato, inzistirajući na individualizaciji izgubili emociju koja ih kao subkulturu može učiniti društveno relevantnom i svoje sljedbenike, ne hoteći, pretvorili u ništa drugo nego sjajan marketinški mamac. E sad, tu u priču ulaze spomenuti boboi koji na neki način dijele taj antisrednjostrujaški stav s hipsterima, a s obzirom na to da su generacijski nešto stariji, neki ih društveni analitičari nazivaju i 'odraslim' (bogatim) hipsterima koji s jednom nogom stoje u buržujskom svijetu, a drugom u svijetu prave boemštine.

Oni su zaista najpotentnija marketinška skupina jer si mogu priuštiti najbolje od oba svijeta (zovu ih i 'liberali iz limuzine' ili 'chardonnay socijalisti'). Prema jednom od opisa na UrbanDictionary.comu, 'buržuji boemi' su yuppiji koji žive kao da to nisu; biraju kvartove sa siromašnijim susjedima da dokažu kako brinu, ali djecu šalju u privatne škole; glasaju za lijevo orjentirane i zelene, ali rado koriste sve blagodati koje im nude desničarske vlade; jedu organsku hranu i putuju na mjesta koja će tek nakon što ih oni obiđu postati trend (do prije nekoliko godina to je bila Hrvatska, a danas su to Baltičke zemlje).'

Njihov modni stil emanira parišku modnu scenu sedamdesetih (sestre Olsen su tipičan primjere 'bobo' stila), vrijeme muza i noćnih razgovora uz dim i alkohol, vrijeme kad je glamur postojao u ime ljepote, a ne u ime dokazivanja društvenog statusa. Baš kao i kod hipstera, njihov životni stil postao je nešto što se može lako kupiti novcem, a to što će palamuditi o individualizaciji kompanije koje na njih vrebaju, to ih - ne zanima.

Ako je suditi prema trendovima, još uvijek na vidiku ne stoji nijedna subkultura koja bi poput hipija ili pankera zaista i mogla napraviti neku razliku. Ostaje nam samo pogled na lijepo stilizirane hipstere koji su postali ono što nikad nisu htjeli – trendseteri u konzumerističkom svijetu.