Zovko je ovog tjedna u dva različita medija plasirao tvrdnju da projekt 'tavori' zbog odbijanja gradske vlasti da se sastane s njim unatoč usmenim i pisanim zahtjevima te se požalio jer su istekli zakonski rokovi za donošenje urbanističkog plana za zonu u kojoj namjerava investirati. S druge strane, Grad Split odgovorio je opširnim priopćenjem u kojemu tvrdi da gradonačelnik od Zovka nije dobio službeni zahtjev za sastanak te da 'ne pristaje na neslužbene sastanke s investitorima izvan zgrade gradske uprave'.

Što se tiče procedure, tu je stvar nešto složenija: prostor Duilova, na kojem se nalazi ovo zemljište, počeo se planirati prije dvanaest godina, kada je označen kao 'gradski projekt'. Potom je proveden jedan natječaj i tu je zapravo sve stalo za jednu stranu, dok druga tvrdi da se nastavilo do danas.

Zemljište veličine nekoliko desetaka tisuća kvadrata tada je bilo u vlasništvu tenisača Gorana Ivaniševića, a s njime također postoji duga i neobična povijest. Ivanišević ga je, naime, kupio još kada se nalazilo u zelenoj zoni i na njemu se nije moglo graditi, no nakon pobjede u Wimbledonu emocionalno je ucijenio vlastiti grad. Obećao je da će upravo ondje pokrenuti svoju tenisku akademiju pa je zemljište hitno prenamijenjeno u sportsku zonu - ali pod uvjetom da mu se na drugom kraju grada, na Marjanu, dozvoli izgraditi vilu u kojoj će 'sviti obiteljsko gnijezdo'.

Samo zbog Ivaniševića Split je promijenio svoj GUP, no on je izgradio višemilijunsku vilu u kojoj nije živio, nego ju je kasnije prodao za cijenu koja se neslužbeno kretala preko pet milijuna eura. Na Duilovu se također nije zadržao - ishodio je još jednu prenamjenu iz sportske u turističku zonu, potom podnio zahtjev da se izmjenama GUP-a odobri i gradnja stanova, a 2015. godine konačno ga prodao poduzetniku Cirilu Zovku.

Ovaj je već ranije istupao u medijima, pa je prije tri mjeseca izjavio da 'već nekoliko godina pokušava sagraditi poslovno-turistički objekt u Splitu, kupio je zemljište te investirao vrijeme i financijska sredstva u arhitektonsko rješenje i dizajn, no i dalje se ne može pomaknuti s mrtve točke'. Ovog tjedna bio je još žešći.

'Razočaran sam tretmanom, investitori bi bilo gdje drugdje u svijetu bili dočekani s crvenim tepihom, a kamoli da su izloženi ovakvoj vrsti ignoriranja. Primjerice, građevinska dozvola se u Srbiji dobije u roku od mjesec dana, pa ne čudi da takve zemlje puno brže hvataju korak ekonomskog razvoja', izjavio je za Jutarnji list.

Dozvolu u Splitu, međutim, za ono što je zamislio napraviti sasvim sigurno neće dobiti, što je gradska uprava javno dala na znanje. Naime, po provedenom natječaju za ovu zonu najviša moguća katnost iznosi 'P plus 5', dakle prizemlje i pet etaža, dok je Zovko između ostalog zamislio četiri nebodera s maksimalnom visinom od 22 kata. Samo jedan od njih bio bi hotelski, dok bi se u preostala tri nalazili stanovi - što po važećem splitskom GUP-u također nije moguće.

Stav gradske uprave potvrdilo je i Ministarstvo prostornog uređenja i graditeljstva, no kako to obično biva u urbanizmu, uvijek postoje i drugačija tumačenja. Zovko za tportal kaže da je natječaj na koji se poziva Krstulović Opara 'nerelevantan'. On je, čini se, imao nešto konkretnije dogovore s prethodnim gradonačelnikom Ivom Baldasarom.

'Radili smo sukladno urbanističkim uputama iz Grada Splita pod vodstvom tadašnjeg gradonačelnika Baldasara i njegova tima. Do zastoja je došlo promjenom vlasti. Krajnje je neozbiljno što se promjenom vlasti mijenjaju pravila. Takav način rada držimo neodgovornim prema nama kao investitoru, ali i Gradu Splitu', kaže Zovko i objašnjava svoj stav o natječaju.

'Taj je natječaj, na koji se poziva gradonačelnik Opara, iz 2008., kad između tri sudionika nije odabran pobjednik, već su dodijeljena tri treća mjesta i svim sudionicima dana je uputa da naprave zajednički prijedlog. Važno je spomenuti kako su sudionici tog natječaja ucrtavali različite visine katova, pri čemu je jedan ucrtao više od 20 katova. Sudionici nisu iznašli rješenje, niti donijeli obvezujuću odluku: jedan sudionik je u samom startu istupio iz grupe (3LHD), dok je drugi završio u stečaju (Produkcija 004). Grad Split i tadašnji gradonačelnik Baldasar su 2016. poništili cijeli natječaj i napravili novi, na koji su se javile tvrtka Porticus za zonu Duilovo (sjever), a tvrtka Nemico za zonu Duilovo - jug. Taj natječaj je također poništen', rekao je Zovko za tportal. On podsjeća i na natječaj za uređenje Žnjana, koji je 2017. godine raspisao Krstulović Opara, a koji je sadržavao 'anketni' dio za susjedno Duilovo. Ondje je pobjednički rad načelno predlagao i nebodere od 17 katova.

No u gradskoj upravi upozoravaju da se radilo o anketnom, dakle potpuno neobvezujućem dijelu rada.

'U natječajnim radovima najviše su visine građevina u radu Porticus d.o.o.-a i Nemico d.o.o.-a P+5, a u radu Produkcije 004 najviše P+3. Porticus d.o.o. u Nacrtu prijedloga plana predlaže visine nekih građevina od P+22 do P+10. Drugi ključni element je prostorna matrica urbanističkog rješenja. Stručni izrađivač (Porticus d.o.o. Split) uputio je upit Ministarstvu prostornog uređenja i graditeljstva o mogućnosti izgradnje građevina viših od P+8 unutar obuhvata Gradskog projekta Duilovo u odnosu na GUP-om propisane prostorne pokazatelje iz članka 85. Člankom 85. GUP-a propisan je BRPN, dok će svi ostali prostorni pokazatelji, uključivši visinu objekata, proizaći iz natječaja. Iz navedenog je razvidno da su jedina zakonska podloga za izradu prostorno-planske dokumentacije upravo natječajna rješenja (Porticus d.o.o. i Nemico d.o.o.), koji su odabrani u natječajnom postupku', objašnjavaju u Gradu Splitu.

Vrijedi kazati da tvrtku Porticus, koja je angažirana na ovom slučaju, vodi arhitekt Damir Rako, nedavno i priveden u sklopu istrage oko prekomjerne izgrađenosti jednog hotela uz plažu Bačvice u Splitu.

Sami vizuali visokih i raskošnih nebodera smještenih na blagom klifu tik uz more, usred gradnje relativno ujednačene i znatno manje visine, ovog tjedna skandalizirali su splitsku javnost, ali i struku. Nova predsjednica Društva arhitekata Splita (DAS) Daša Gazde za tportal je kazala da priča o Zovkovim neboderima na Duilovu nema ni početak ni kraj, nego izgleda kao da je izbačena u javnost bez ikakvog konteksta i logike. Po njoj, splitska gradska vlast logično je reagirala na Zovkove optužbe - a ovaj stav, s obzirom na to da je DAS već godinama iznimno kritičan prema gradskoj vlasti, može se protumačiti gotovo kao pohvala.

'U anketnom dijelu natječaja mogao se staviti i silos NASA-e, to definitivno nije obvezujuća forma i služi samo kao provjera onoga što se eventualno može naći u prostoru i podloga za traženje rješenja', kaže Gazde za tportal. I ona je evidentno iznenađena vizijom nebodera s desecima katova na ovoj lokaciji, ali i tvrdnjama da se projekt 'blokira'.

'Ukoliko gradska uprava nije dala svoje dopuštenje i ukoliko urbanistički plan nije proveden, ne može se reći da je nešto blokirano. Da bi se radilo legalno i po planu, taj plan mora postojati', objašnjava Gazde.

Objasniti kako jedno područje prolazi put od zelene zone, preko sportskih terena, do turističkog kompleksa, a na koncu i do stambene zone s neboderima preko dvadeset katova, nije lako ni njoj kao stručnjaku, kamoli novinarima kao laicima.