'Kad smo 'zakaparali' vikendicu, sve se promijenilo, život nam se okrenuo u totalno drugom smijeru', priča Emanuel Starčević, nekadašnji Osječanin a sada mještanin sela Dubranec, nedaleko od Zagreba. On i supruga Lada s trogodišnjom Emom i bebom Bornom gradski život zamijenili su seoskim kako bi se bavili ekološkom poljoprivredom i agroturizmom. Ideja vodilja bilo je društveno odgovorno poduzetništvo, što su prepoznali njihovi kupci koji, osim konzumacije proizvoda, sudjeluju i u poljskim radovima te brojnim edukativnim radionicama. Osim što se dokazao u svom novom biznisu, Emanuel je prepoznat i kao roditelj od formata, zbog čega je nagrađen titulom 'oca godine' od časopisa Bebe
'Suprugu sam upoznao po preseljenju iz Osijeka u Zagreb. Zajednički život započeli smo u malom stanu od 30-ak četvornih metara na Knežiji. Stalno sam imao osjećaj kao da živim u krletci, skučen prostor, nikakva sloboda, nikakav doticaj s prirodom', priča Emanuel.
Poznati osječki aktivist ekološke i kulturne scene, koji je u ruralnom području Slavonije osnivao brojne udruge i klubove mladih, brzo se snašao u seoskom životu, a nekadašnja vikendica prerasla je u pravo seosko imanje koje se sada prostire na dvadesetak hektara. Nakon samo četiri godine Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Starčević postalo je vodeće u promoviranju nutricionizma, zdrave prehrane, eko i agroturizma kakav se sreće u razvijenim zemljama Europe. Prema Emanuelovim riječima, želja im je pozicionirati se kao najbolji i najkvalitetniji proizvođači zdrave hrane i autohtone peradi te kao vrsni gljivari, voćari i vrtlari. Da su u tome već dobrim dijelom uspjeli, potvrđuju sve veće narudžbe paketa svježih namirnica. Naime, paketi ekološko uzgojenog mesa, voća i povrća dostavljaju se kupcima u Zagreb i okolicu svaka dva tjedna direktno na kućni prag.
Njihova poslovna politika vrlo je jednostavna: OPG Emanuela Starčevića početkom godine, u siječnju, sa stalnim kupcima dogovara narudžbe hrane za cijelu godinu, a kupci plaćaju mjesečni paušal kako bi svaka dva tjedna dobili paket hrane. Tako se upoznaju i prehrambene navike kupaca pa kako kaže Emanuel, kupci više nemaju problema oko nabavke i kompletiranja obroka. Osim toga, njihov OPG umrežen je i s drugim gospodarstvima pa kupci imaju priliku dobiti razno sezonsko voće, povrće i kvalitetno meso tijekom cijele godine.
Naši kupci obožavaju takav način nabavke hrane jer imaju osjećaj da sami sudjeluju u uzgoju ulažući svoj novac. Unazad nekoliko sezona dolaze na naše imanje i s nama rade sve 'seoske' poslove. To je oblik agroturizma kakav je uobičajen u razvijenim europskim zemljama, Njemačkoj ili Francuskoj, ali u Hrvatskoj još ima administrativnih zapreka', priča Emanuel.
Ekološki uzgoj glavna je karakteristika ovog imanja, ne koriste se nikakvi kemijski preparati i sredstva već prirodni resursi. Stoga je održavanje imanja, vrta i voćnjaka, usko povezano s uzgojem autohtone peradi jer se perad slobodno kreće i time odmah obavlja gnojidbu tla. Za sada imanjem šeta dvjestotinjak koka Hrvatica, zagorskih purana, dravskih gusaka, pataka i desetak golubova.
'Jata odrastaju u iskonskim uvjetima prepunim izazova. Dosta njih i strada od grabežljivaca, no to je prirodna selekcija. Ipak, jato pamti pa je razvilo svoje načine obrane od kobaca, sokola, kuna i one najpogubnije, lisice, koja je pojela više peradi nego obitelj Starčević', kroz šalu kaže Emanuel.
Uz svakodnevne poslove i održavanje imanja te sve brojnije posjete zainteresiranih za taj oblik turizma, obitelj Starčević nastoji razvijati društveno odgovorno poduzetništvo koje se brine o razvoju zajednice. Na svom imanju organiziraju razne besplatne radionice o održivom povrtlarstvu, različita edukativna druženja za djecu i mlade, natjecanja u kulinarskim vještinama i spravljanju jela po starim tradicijskim receptima. Imaju i mali kamp za ekološke sportaše, a organiziraju i brojne druge zanimljivosti.
U želji da budu društveno odgovorno poduzetništvo, podržali su aktivnosti Agencije za društvene promjene u razvoju vrlo zanimljivog projekta pod nazivom 'Dubranec festival'. Riječ je o jesenjem okupljanju proizvođača hrane, kulturnih aktivista, umjetnika... na kojem se osim degustacije domaćih delicija, organiziraju i razne radionice za pomoć drugim gospodarstvima i svima koji se žele baviti takvom proizvodnjom. Iako se održava tek četiri godine, festival je postao važan događaj koji pridonosi promociji seoskog turizma.
Za one kojima bi takva proizvodnja bila tek hobi, također postoji program u kojem obitelji Starčević pomaže oko projektiranja permakulturnog-tradicijskog imanja, osiguravanja genetskog materijala, edukacije o uzgoju i svega drugog čime bi se hobisti 'zabavili' u svoje slobodne vrijeme, a ujedno i ubrali poneki plod.
Uz sve poslove u obitelji i na svom imanju, Emanuel Starčević uhvati vremena i za svoj hobi, branje gljiva, u čemu posebno uživa. No ono u čemu uživa najviše i što mu je najdraža 'obveza' je čuvanje djece, posebice malog Borne. A da mu od svih uloga upravo ta najbolje leži, potvrdio je časopis za mame i bebe koji je Emanuela proglasio 'ocem godine'.
'Moja obitelj je moja posebna sreća. Sve radimo zajedno i sve smo stekli sami, bez europskih ili nekih domaćih sredstava. Samo vlastoručni rad s puno ljubavi i truda te što je najbitnije, bez stresa i žurbe, u skladu s prirodom. I to nam ide', zadovoljno je zaključuje Emanuel.
