Povijest narodnjaka seže, kako sami tvrde, u 19. stoljeće. Sudeći prema njihovim internetskim stranicama, baštine ime Narodne stranke, koju su osnovali istaknuti ilirci kako bi odgovorili na sve agresivniju germanizaciju i mađarizaciju Hrvatske, ali i politički akumulirali buđenje nacionalne svijesti.

Dolaskom višestranačja u Hrvatsku 1990. današnju Hrvatsku narodnu stranku osnivaju istaknuti predstavnici Hrvatskog proljeća.

U vodstvu se okupila ugledna ekipa bivših najviših rukovodilaca Saveza komunista Hrvatske koja je 1971. godine predvodila tzv. Hrvatsko proljeće, bunt protiv hegemonije iz Beograda: Savka Dabčević Kučar, Miko Tripalo i Dragutin Haramija. HNS je osnovan s namjerom da pridonese tome da Hrvatska 'bude moderna, građanska država jednakopravnih i zadovoljnih građana', stoji na njihovu webu.

Stranka se u to doba identificira sa svojom prvom predsjednicom Savkom Dabčević Kučar. Ipak, ona se na njezinu čelu zadržala tek do 1994. Proljećari su svoj posao odradili i scenu su prepustili mlađima. Tako 1994. na čelo dolazi Radimir Čačić, koji s Hrvatskim proljećem nema veze, ali ima njegov otac Nikola Čačić, koji je unatoč svom aktivizmu i nakon 1971. ostao dio tadašnjeg političkog establišmenta.

Upravo zbog njega HNS djelomično gubi svoj narodnjački štih, imidž stranke koja se bori za ljudska prava te se sve više u javnosti doživljava kao grupacija klijentelista, srednjih i manjih poduzetnika te kao stranka koja se uvijek uspije dobro 'ogrebati' za funkcije na višim ili nižim pozicijama.

Nakon smrti Franje Tuđmana na scenu 2000. godine stupa dotadašnja oporba, a HNS postaje dio vlasti s Račanovim SDP-om. Čačić postaje u toj vladi ministar javnih radova, obnove i graditeljstva, što je tada, kada je izgradnja autocesta doživjela pravi bum, bila jedna od najmoćnijih pozicija u Vladi.

Na čelo narodnjaka dolazi Vesna Pusić. Ona je, za razliku od Čačićeve struje, potencirala pitanja ljudskih prava, a ovaj dvojac koji se smjenjivao na vrhu stranke dobro se nadopunjavao. Čačić se brinuo za gospodarstvo i jaku bazu na sjeveru Hrvatske, a Pusić njegovala imidž stranke.

Iste godine iz redova narodnjaka stiže i Tuđmanov nasljednik, Stjepan Mesić. Na izborima 2003. dobivaju 15 zastupničkih mjesta, ali sa SDP-om ipak griju oporbene klupe tijekom Sanaderove vladavine.

Dvije godine kasnije ime stranke dobiva dodatak – liberalni demokrati. Za to je zaslužna stranka LIBRA, koju su činili nekadašnji HSLS-ovci, među kojima Jozo Radoš i Goranko Fižulić, a koja se spojila s HNS-om.

Godine 2008. stranku ponovno preuzima Radimir Čačić, no napušta je Dragutin Lesar, koji se tijekom svog saborskog mandata u boji HNS-a premetnuo u najglasnijeg narodnog tribuna, a na neko vrijeme obojio ju je socijalnom osjetljivošću i dao joj radničku notu.

Za sobom povlači popriličan broj manje vidljivih HNS-ovaca i osniva Laburiste. Stranka je preživjela ovaj udar i doživjela velik povratak na parlamentarnim izborima 2011. godine. S famoznom Kukuriku koalicijom osvaja 11 saborskih mandata i u vladi Zorana Milanovića isposlovala je četiri ministarska mjesta.

Pusić je postala potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova, Čačić ministar gospodarstva i prvi potpredsjednik Vlade, ministrica kulture postala je Andrea Zlatar Violić, a na površinu su isplivala neka dotad javnosti manje poznata imena - Ivan Vrdoljak, koji je postao ministar gospodarstva nakon Čačićeva odlaska iz Vlade, a graditeljstvo je potom pripalo Anki Mrak Taritaš.

Godine 2013. na čelo stranke ponovno dolazi Vesna Pusić jer je bilo izgledno da će Čačić otići u zatvor zbog izazivanja prometne nesreće u kojoj je 2010. poginulo dvoje ljudi.

Ljubav na relaciji Čačić-Pusić puca 2014. zbog akumulacije nezadovoljstva stranačkih čelnika uzrokovanog Čačićevim izletima u medije tijekom zatvorskih dopusta. Čačić odvlači za sobom dio varaždinskih HNS-ovaca, no ne većinu.

U tome je presudnu ulogu imao varaždinski župan Predrag Štromar, Čačićevo 'dijete', te je jaku varaždinsku bazu okrenuo protiv nekadašnjeg velikog vođe koji je bio u pulskom zatvoru Valtura.

Za kormilo stranke 2016. dolazi Ivan Vrdoljak i dolazimo do drame kojoj smo svjedočili posljednjih dana, kad su se otvorile sve karte u ovoj, duboko podijeljenoj stranci.

Hrvatska gotovo dvije godine nema stabilnu vladajuću većinu. Nakon razlaza s Mostom i odbijenice iz HSS-a HDZ je krenuo snubiti HNS-ovce. Prije drugog kruga lokalnih izbora ta su nagađanja postajala sve glasnija. Navodno su znatno naštetila Anki Mrak Taritaš, kojoj je u Zagrebu nedostajalo nekoliko postotaka da sruši vječitog Milana Bandića.

Vrdoljak je danima govorio kako nema nikakve teorije da HNS podrži Plenkovićevu vladu. Isto je trubio i Predrag Štromar, koji je na izborima za varaždinskog župana izgubio upravo od Radimira Čačića. U srijedu navečer stvar je bila jasna, na Središnjem odboru HNS-a Varaždinci, Međimurci i ostali preglasavaju struju oko Pusić i Mrak Taritaš te donose odluku o koaliranju s HDZ-om.

Počasna predsjednica i popularna Mrak Taritaš odlaze iz stranke kojoj su bile zaštitni znak, do izbora novog šefa na čelu joj je Predrag Štromar, čovjek koji je za gubitak na lokalnim izborima sam sebe nagradio ministarskim i potpredsjedničkim mjestom u Vladi.

Osim njega, u vladu HDZ-a, stranke s kojom HNS nikada ranije nije surađivao i koja je na suprotnoj strani političkog pola, ulazi i ministrica HNS-a Blaženka Divjak.

Zlobnici bi rekli - dobra politička trgovina s obzirom na to da HNS od svojih devet zastupnika u miraz HDZ-u nosi tek njih pet. Ostala mjesta pripadaju odmetnutim zastupnicima koji ne žele podržati ovu koaliciju.