Tada bi, naime, trebali stići računi za potrošnju plina u siječnju, koji će biti 30-ak posto viši od onih za prosinac, piše dnevnik u broju od ponedjeljka.

Ipak, uzrok takvog stanja nije neodgovornost plinskih opskrbljivača, poput Gradske plinare Opskrbe, nego katastrofalni natječaj kojim je država kroz objedinjenu javnu nabavu cijenu plina, koju plaćaju stotine javnih institucija, državnih tijela, pa čak i sama vladina ministarstva, izravno vezala uz kretanje cijene plina na regionalnim burzama.

Pojednostavljeno rečeno, umjesto da ugovori fiksnu cijenu plina, ugovorena je promjenjiva cijena, a svi korisnici u potpunosti su izloženi strelovitom rastu cijene tog energenta. Sporni natječaj organizirao je Središnji državni ured za središnju javnu nabavu u veljači prošle godine, a u uvjetima natječaja propisana je formula za promjenjivu cijenu plina na mjesečnoj razini, vezana uz burzovnu cijenu koju objavljuje plinska burza Central European Gas Hub AG (CEGH) u austrijskom Baumgartenu.

Osnova za izračun cijene plina je plinski indeks CEGHIX, koji računa mjesečni prosjek dnevnih prosjeka trgovačke cijene na dnevnom tržištu (day-ahead-market), a koji se onda u "hrvatskoj formuli" primjenjuje unatrag jedan mjesec. Ukratko, to znači da su hrvatske državne institucije na računima za prosinac plaćale plin temeljem prosječne dnevne cijene trgovanja plinom u studenome.

Potrošnju u siječnju plaćat će temeljem burzovne cijene u prosincu, a kako je ta cijena u prosincu bila znatno viša nego u studenome, logično je da će i računi za siječanj - uz istu razinu potrošnje - biti veći nego što su bili za prosinac, pišu novinari Jutarnjeg lista Goran Penić i Marko Biočina.