Brojne europske države posljednjih su mjeseci objavljivale ozbiljne smjernice, zamišljajući svakodnevne prostore poput garaža i podzemnih stanica kao buduće bunkere, istovremeno naglašavajući i psihološku otpornost stanovništva.

Temeljna poruka koju države šalju jest potreba za promjenom mentaliteta – za prelazak na 'ratni način razmišljanja'. Kako je rekao glavni tajnik NATO-a Mark Rutte na sigurnosnom skupu u Bruxellesu u prosincu: 'Vrijeme je da prijeđemo na ratni način razmišljanja.'

Ta poruka dolazi u trenutku sve veće zabrinutosti europskih lidera zbog mogućnosti da ruski predsjednik Vladimir Putin, ohrabren vojnom situacijom u Ukrajini, odluči krenuti dalje prema zapadu. U isto vrijeme, tradicionalni saveznik Europa – Sjedinjene Američke Države – zauzima sve distanciraniji stav prema europskoj sigurnosti, što izaziva sumnje hoće li SAD zaista intervenirati u slučaju napada na neku članicu NATO-a, piše CNN.

Pitanje koje ostaje jest – koliko su ove mjere doista učinkovite, i hoće li građani uopće ozbiljno shvatiti upute?

'Uđite unutra, zatvorite prozore i vrata'

Europska komisija pozvala je sve građane da u svojim kućanstvima stvore zalihe hrane i osnovnih potrepština dovoljne za najmanje 72 sata u slučaju krize. U smjernicama objavljenim u ožujku, naglasak je stavljen na stvaranje kulture 'otpornosti' i 'spremnosti'.

Pojedine zemlje uvele su i vlastite protokole za izvanredne situacije, uključujući oružane sukobe. Njemačka je u lipnju prošle godine ažurirala dokument Okvirna direktiva za opću obranu, koji predviđa gotovo potpunu promjenu svakodnevice građana u slučaju rata.

U Švedskoj je milijunima kućanstava distribuiran priručnik 'Ako dođe kriza ili rat', koji daje upute o tome kako postupati u slučaju opasnosti. U brošuri se navodi da će u slučaju rata biti aktiviran vanjski sustav upozorenja koji pokriva većinu teritorija zemlje. Savjetuje se: 'Uđite u kuću, zatvorite sve prozore i vrata, ako je moguće isključite ventilaciju. Slušajte Sveriges Radio, kanal P4.'

Vodič daje savjete o zaklonima za vrijeme zračnih napada – od podruma i garaža do podzemnih željezničkih stanica. Ako se netko zatekne na otvorenom, preporuka je da legne na tlo, 'po mogućnosti u jarak ili udubinu'.

Šveđanima se daje i konkretna uputa u slučaju napada nuklearnim oružjem: potražiti zaklon kao i kod zračnog napada, pri čemu se ističe da skloništa civilne zaštite nude najbolju zaštitu. Također se navodi: 'Razina radijacije značajno opada nakon nekoliko dana.'

Vodič uključuje i savjete o evakuaciji, zaustavljanju krvarenja, suočavanju s tjeskobom, te razgovoru s djecom o krizi i ratu.

Finska: otpornost kao način života

Za Finsku, zemlju s najdužom kopnenom granicom s Rusijom (1.340 km), obrana državnog suvereniteta duboko je ukorijenjena u kolektivnu svijest. Od 1950-ih, u zemlji je zakonski obvezna gradnja skloništa ispod stambenih zgrada i ureda.

Finska je, nakon desetljeća vojne neutralnosti, pristupila NATO-u 2023. godine, ali je već nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. ubrzala vlastite pripreme za moguće sukobe.

Prema podacima vlade, zemlja raspolaže s 50.500 skloništa – dovoljno za 4,8 milijuna ljudi u zemlji koja ima oko 5,6 milijuna stanovnika. Ministarstvo unutarnjih poslova u studenom je izdalo nove smjernice koje obuhvaćaju pripreme za duge nestanke struje, prekide u vodoopskrbi i komunikacijama, ekstremne vremenske uvjete i potencijalni vojni sukob.

Hoće li ih itko poslušati?

Iako su vlade ažurirale svoje planove civilne zaštite, ostaje nejasno koliko će ih građani uopće shvatiti ozbiljno.

Claudia Major iz German Marshall Funda rekla je za CNN kako je ključno da se ove upute ne ignoriraju, jer prijetnja ne dolazi samo u obliku otvorenog rata, već i kroz ono što naziva 'siva zona' – prostor između rata i mira, u kojem se koriste taktike hibridnog ratovanja. 'Ključno je povećati razinu pripravnosti, ali bez dramatiziranja i širenja panike. Želimo ljude osvijestiti, ne preplašiti', rekla je.

Za neke zemlje, posebno one koje su povijesno bile pod utjecajem Moskve, prijetnja iz Rusije doživljava se vrlo konkretno. Primjerice, Finska, koja je izgubila teritorij tijekom Zimskog rata 1939.-40., te baltičke zemlje koje su bile dio Sovjetskog Saveza, tu prijetnju nose 'u svom DNK-u', kaže Major.

'Za baltičke zemlje prijetnja je egzistencijalna. Strah da će biti izbrisane s karte je stvaran. Često se pitaju – zašto drugi to ne razumiju?'

S druge strane, zemlje poput Portugala, Italije ili Ujedinjenog Kraljevstva doživljavaju opasnosti drugačije. Italija je više fokusirana na nestabilnost u susjednim državama na jugu, dok Britanci, čije je otočje zadnji put invadirano 1066. godine, prijetnju iz Rusije osjećaju znatno slabije.

'Protect and Survive' – i njegova poruka danas

Kroz povijest, napori da se građane pripremi na izvanredne situacije nisu uvijek nailazili na razumijevanje. Tijekom Hladnog rata britanska vlada provodila je kampanju 'Protect and Survive', koja je građanima nudila upute za preživljavanje nuklearnog napada.

Ipak, ta je kampanja kasnije bila predmet ismijavanja. Savjeti poput premazivanja unutrašnje strane prozora svijetlom bojom emulzije kako bi se smanjila toplina eksplozije bili su doživljeni kao nerealni i gotovo komični.

Danas, smatraju stručnjaci, europske kampanje znatno su realističnije – više naglasaka stavljaju na psihološke aspekte, poput upravljanja traumom i suočavanja s krizom.

Claudia Major zaključuje: 'Prečesto se fokusiramo samo na vojni aspekt, a zaboravljamo koliko smo ranjivi u sivoj zoni. Odvraćanje, obrana i otpornost – to su tri ključna stupa, a upravo otpornost društva može presuditi. Ako društvo nije spremno podržati ratne napore – kao što to danas radi ukrajinsko društvo – nećemo izdržati.'