S prof. dr. Petrom Kesom razgovarali smo u petak ujutro, u njegovom pročelničkom uredu na Zavodu za dijalizu, a dugi razgovor je neprestano prekidan telefonskim pozivima, usred intervjua stiglo je i četvero namrgođenih inspektora Hrvatskog zavoda za zdravstvemo osiguranje. Ostavio ih je da čekaju dok ne završimo razgovor. Tijekom intervjua pročelnik Zavoda za dijalizu u dobrovoljnoj suspenziji bio je otvoren i ozbiljan, detaljno je odgovorio na sve stručne primjedbe inspekcije Ministarstva zdravstva, ali primjetno je neispavan i ne može posve skriti ogorčenje zbog situacije u kojoj se nalazi.Čelnicima UDIT-a uzvraća optužbama da su izmanipulirani i iskorišteni u lovu na njegovu glavu, ali ne precizira tko to njima, kako tvrdi, manipulira.

*Zbog čega ste odmah podnijeli ostavku bez da ste se uopće pokušali obraniti od optužbi?
-Dobio sam dopis s nalazom Ministarstva tek u trenutku kada je počela na mene otvorena hajka i ja se o tim navodima uopće nisam ni stigao očitovati. Nijedan od tih navoda nije utemeljen, ali hajka je otvorena i meni nije dano vremena da se uopće očitujem o stručnim optužbama. Zato sam zatražio da me se suspendira s dužnosti pročelnika dok traje lov na moju glavu kako bih se mogao u miru braniti. Dakle, nije riječ o ostavci nego o mojoj zamolbi naređenima da me se privremeno makne s dužnosti dok traje postupak. Ne branim samo sebe nego i svoju obitelj, kuću u kojoj radim. Posebno mi je drago što su mi se javili brojni pacijenti i kolege liječnici i izrazili zgražanje, odnosno podršku zbog svega što se događa.

*Niste donijeli odluku o povlačenju pod pritiskom ravnatelja to jest ministra Darka Milinovića?
-Danas sam trebao biti na kongresu Nefrološkog udruženja mediteranskih zemalja, održati pozdravni govor i sutra održati predavanje 'Epidemiologija dijalize i transplantacije u Hrvatskoj' iz kojega bi se doznalo da je Hrvatska bolja od Europi po rezultatima u transplantiranju bubrega. Ali , dogodilo se da je na račun rada Zavoda za dijalizu i transplantaciju bubrega javno iznesen niz teških optužbi i ja se moram braniti, bez obzira na sve dosadašnje rezultate.

*Kad ste i na koji način doznali za negativan nalaz Stručnog povjerenstva koje je bilo u inspekciji na zavodu za dijalizu?
-Nisam siguran da je to uobičajeno, ali prvo su nalaz Ministarstva zdravstva dobili mediji, a ne ja ili kuća u kojoj radim. Meni je faks s tekstom nalaza stigao tek u četvrtak kad su se mediji počeli raspitivati o slučaju. Uobičajeni je postupak da se traži od ravnatelja ustanove zatraži očitovanje, a on onda treba zatražiti moje očitovanje. Potom moje očitovanje odlazi natrag ravnatelju i on ga prosljeđuje Ministarstvu zdravstva. Posebno moram naglasiti da je medijima dostavljen nepotpun nalaz Stručnog povjerenstva i da nitko ne spominje integralni izvještaj drugog Stručnog povjerenstva koje ga čine prof. dr. Dragan Ljutić iz Splita i doc. dr. Sanjin Rački iz Rijeke, a koje je zadnjih mjeseci također bilo u inspekciji i zaključilo da je moj rad na Zavodu uredan i da je stanje korektno.

*Kad se namjeravate službeno očitovati o optužbama da nesavjesno liječite i nalazu inspekcije Ministarstva?
-U normalnim okolnostima zakonski rok je 30 dana, ali ovo nisu normalne okolnosti pa ću to učiniti u roku od dva do četiri dana.

*Kako osobno doživljavate optužbe pacijenata?
-Radi se o udruzi bolesnika osnovanoj tek prije godinu dana, a koja okuplja samo pacijente s Rebra. S ostalim udrugama – nacionalnom udrugom dijaliziranih i transplantiranih pacijenata te zagrebačkom udrugom odlično surađujem i nikad od njih nisam doživio prigovore već samo pohvale. Prema meni dostupnoj dokumentaciji, udruga koja je zatražila moju ostavku formirana je samo s ciljem da se mene makne s položaja pročelnika Zavoda za dijalizu jer neki ljudi imaju neke druge interese od dobrobiti pacijenata.

*Tko su ti ljudi i koji su to interesi? Ističete da ste riješili aferu Baxter, je li možda riječ o osveti za Baxter? Netko hoće preuzeti vašu dužnost pročelnika Zavoda?
-Nitko mi se nema razloga osvećivati jer ja nikome ne činim zlo. Kolege iz struke se zgražaju nad konstatacijama iz nalaza inspekcije Ministarstva zdravstva jer se meni prigovara da ne znam provoditi metode liječenja koje sam upravo ja uveo u Hrvatskoj. To je nevjerojatno!

*Koji je vaš odgovor na optužbu da pacijentima dajete lošu dijalizu?
-Naša glavna djelatnost je transplantacija bubrega, a pacijenti koji se žale su s kronične dijalize, koja je komercijalna djelatnost Zavoda. Prosjek starosti pacijenata na kroničnoj dijalizi je 75 godina, a najstarija pacijentica ima 97 godina i pet godina je već na dijalizi. Pa zar mislite da bi ona bila živa da smo mi loša dijaliza?! Da smo mi loša dijaliza sigurno ne bismo imali najmlađe pacijente – stare samo dva dana. Pa mi smo svojim metodama dijalize spasio četvero od petero djece koji su imali teško trovanje gljivama, a kojima su šanse za preživljavanje bile minimalne. Pod mojim vodstvom, a u zajedništvu s urolozima i anestiolozima, postigli smo povećanje broja transplantiranih s 15 do 20 na 90 godišnje. Može li to postići onaj tko nesavjesno liječi?!

*Jesu li vam se članovi UDIT-a ikad žalili na stanje na Zavodu?
-Kod mene su u uredu, prije više mjeseci, bila tri pacijenta koji su se požalili na neke nepravilnosti i zatražili da se neke stvari promijene. A znate što su tražili? Žalili su se što nema televizora, stolica za hranjenje, zavjesa i slično. Bilo je to samo par mjeseci nakon što smo uselili u novu zgradu i rekao sam im da sam to sve već tražio od uprave KBC-a te da je to što traže ušlo u program nabave. Neposredno po useljenju žalili su se da nema posebne čekaonice za dijalizirane pacijente ispred prostora gdje se vadi krv bolesnicima. Nisam za to odgovoran, a uspio sam i to dogovoriti da barem malo budu odvojeni od ostalih iako je to čudno jer oni na dijalizu dolaze javnim prijevozom, a u bolnici traže izolaciju.

*No, pisali su svoje primjedbe i u Knjigu žalbe, ali nisu dobili odgovore.
-U Knjigu žalbe upisivao se samo gospodin Jozo Lončar, kojega poznajem još iz Vinogradske bolnice i koji je na Rebro došao jer mu je tu kod nas transplantiran bubreg i jer mu je omogućeno odgovarajuće liječnje jer on nije samo teški bubrežni nego i teški srčani bolesnik. Ne želim komentirati njega kao osobu, ali ću komentirati njegove primjedbe u Knjizi žalbe. Moram reći da sam otkrio da on lažira težinu. Žalio se, na primjer, da mu se skida pola kilograma težine više nego je potrebno kroz dijalizu, žalio se da mu aparat to čini. Reagirao sam i dva puta dao aparat na servis, ali se oba puta pokazalo da je aparat posve ispravan. Onda se on i dalje žalio pa sam ga stavio na drugi aparat, ali mu ni taj nije valjao – na kraju je sve završilo na povjerenstvu koje je pitalo tko se sve dijalizira na tom aparatu na koji se Lončar žali pa smo doveli dva pacijenta koji se dijaliziraju na istom aparatu istoga dana kad i Lončar. Njima je tjelesna težina bila uredna nakon dijalize – samo Lončaru nije.

*Kako je to moguće?
-Poslao sam tehničare da ga promatraju kad ide na vaganje – u džepove je kod vaganja prije dijalize stavljao mobitele i ključeve, a kod drugog vaganja ih je vadio van i tako je stalno imao pola kile manje. On je to uporno radio, ali ja ne znam zašto je to radio. Zatim se počeo žaliti i na dozu dijalize pa sam ga pozvao na sastanak na koji sam pozvao i glavnu sestru i pitao sam ga u čemu je problem, ali on nije htio uopće razgovarati. Prigovarao je i da ne radimo vizite, a netko od nas je uvijek s pacijentima, imaju dvije vizite dnevno, a svi se pacijenti i meni i kolegama mogu javiti u bilo kojem trenutku. Da ne spominjem da se danas u svijetu rade satelitske dijalize i pacijenti liječnike vide samo dva puta mjesečno.