Kako postati bogat do četrdeset i četvrte godine života, Lovro Kuščević objasnio je vrlo slikovito. 'Vrlo je jednostavno', kaže on i potom u nekoliko rečenica opisuje svoj put do ostvarenja hrvatskog sna.

'Tako da završiš fakultet, tako da kao srednjoškolac radiš najteže poslove na otoku Braču, poput branja lavande i otkupa višanja, tako da kao student imaš svoj biznis, prodaješ na štandovima, tako da čim završiš studij i odslužiš Hrvatsku vojsku otvoriš tvrtku, radiš, zarađuješ. Tako da, zahvaljujući dobrim izbornim rezultatima i zahvaljujući obrazovanju, imaš pristojnu plaću općinskog načelnika, pristojnu plaću ministra. Tako da zaposliš suprugu, da i supruga ostvari prihod. I onda, vrlo jednostavno, u tih dvadesetak godina čovjek zaradi za život', objašnjavao je ministar uprave i politički tajnik HDZ-a nedavno, kada su afere povezane s njegovim imenom rasle geometrijskom progresijom i kad je već bilo jasno da je on postao u najmanju ruku politički problem.

Dotada je glasio kao 'najbogatiji ministar u Plenkovićevoj vladi', premda je uz svakodnevna otkrića vezana uz imovinu njegovih ministarskih kolega to dosta fluidna kategorija. Kuščević je, ovisno o vremenu i preciznosti ispunjavanja imovinske kartice, proteklih godina težio između pet i devet milijuna kuna - no to se odnosi samo na njegovu službenu imovinu i ne uključuje, recimo, neobično zdanje u uvali pokraj Milne na Braču, koje se službeno vodi na njegova šogora.

'Hvala Bogu pa imam puno nekretnina, tko će to sve pratiti', izjavio je nešto ranije, kad se otkrilo da punih jedanaest godina nije upisao svoju kuću u katastar. Što je dosta nezgodan podatak uzevši u obzir to da je u tom periodu bio načelnik općine, potom ministar graditeljstva, da bi upravo prošlog mjeseca kao ministar uprave i osobno predstavio veliki projekt 'Katastar u pokretu'.

A kad je jednom načet, afere su počele iskakati same od sebe: i dvojbena prenamjena zemljišta koja je išla u prilog njemu i njegovoj obitelji, i mešetarenje parcelama na osnovi sumnjivih sudskih presuda, i dvojbeni otkup imovine privatne tvrtke zbog kojega su kratkih rukava ostali njezini vjerovnici, i štale i kokošinjci koji su na koncu postali vile. Puno, previše, čak i po labavim hrvatskim standardima.

Pravnik, poduzetnik, političar

Lovro Kuščević rođen je 1975. godine u Supetru, a sa samo 16 godina učlanio se u Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ). S 24 godine diplomirao je pravo u Splitu, no time se nikada nije bavio: početkom dvijetisućitih bio je angažiran u privatnim tvrtkama Carrara i Bolka, koje su neslavno propale, a potom s 20 tisuća kuna početnog kapitala osnovao vlastitu tvrtku Kuščević d.o.o. Po dolasku na dužnost načelnika rodnih Nerežišća na Braču vođenje ove tvrtke preuzima njegov pokojni punac, a pet godina kasnije službenim vlasnikom postaje Kuščevićev mlađi brat Branimir.

Ovaj biznis krahira 2012. godine s dugom od 1,3 milijuna kuna, a otkriva se i da je Kuščević kao privatna osoba neposredno prije toga kupovao tvrtkine nekretnine i imovinu, zbog čega su se u javnosti pojavile sumnje u kazneno djelo prijevare.

S političke strane, njegova karijera kretala se poprilično pravocrtno: 2005. godine postaje načelnikom Nerežišća i na tom mjestu ostaje punih 11 godina. Paralelno postaje i vijećnik HDZ-a u Splitsko-dalmatinskoj županiji, 2012. godine i predsjednik stranačkog Nacionalnog odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo, pa u vladi Tihomira Oreškovića i Tomislava Karamarka osvaja ministarsku fotelju upravo u ovom resoru. Po neslužbenim stranačkim pričama, u to doba smatralo ga se bliskim Milijanu Brkiću, a u Zagrebu ga je preporučio i dugogodišnji šef lokalnog HDZ-a Ante Sanader - protiv kojega se ovaj nedavno okrenuo i počeo lobirati na terenu kako bi ga na skorim unutarstranačkim izborima zamijenio na mjestu šefa splitsko-dalmatinskog HDZ-a.

Pretumbacijama u Vladi potom se prebacuje s graditeljstva na upravu, u kojoj neće ostati upisan kao veliki reformator - no zato će biti zapamćen po sprečavanju referendumskih inicijativa s jedne strane, kada su ga desni aktivisti optuživali za krađu potpisa na inicijativama, te posebno po otvorenom ratu protiv Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa. Kuščević je šokirao javnost tvrdnjama da su imovinske kartice političara 'trivijalnost kojom se ne treba baviti', a mimo volje zainteresirane javnosti bacio se na izmjene zakona što regulira rad ovog tijela, koji srećom nikada nije ugledao svjetlo dana.

Hvalisanje krivolovom i analiziranje aplauza

U njegovoj službenoj biografiji stoji da je oženjen i da ima dvoje djece, a navodno govori engleski i talijanski jezik. Uz sve poslovne i političke dužnosti bio je članom skupštine Vodovoda Brač d.o.o., upravnog vijeća Centra za kulturu Brač, skupštine Brač prijevoza, članom Otočnog vijeća te je član Hrvatskog lovačkog i Hrvatskog streljačkog saveza. Donedavno, njegovom jedinom aferom smatralo se hvalisanje na društvenim mrežama, kad je pozirao u dvije situacije koje bi se mogle označiti kao krivolov: u prvoj je u ruci držao dva igluna koja su evidentno bila ispod minimalne propisane duljine, a u drugoj s dvije orade u neposrednoj blizini uzgajališta ribe. 'Nikad nisam lovio ni ulovio igluna. Radi se o fotografiji staroj više od četiri godine, kad sam se fotografirao s ulovom jedne od ribarskih koća u Hvarskom kanalu, od koje sam kupovao ribu', objasnio je tada Kuščević.

Kao politički tajnik HDZ-a ostao je zapamćen i po izjavi da su se na predsjedništvu stranke 'analizirali svi govori, aplauzi i negodovanja' na Saboru HDZ-a, na kojemu je upravo on zamijenio Davora Ivu Stiera na toj funkciji, pa potom još i po neobičnom dodatku da su aplauze analizirale 'službe unutar stranke'.

Kao privatna osoba inzistira na pozdravu 'Hvaljen Isus i Marija', a šahovnice s prvim bijelim poljem u svojim vilama i kućama označava kao 'umjetnine'.

A kao Bračanin?

Na tom ga otoku, čini se, vole. Ili se barem drže principa da se 'ne naslađuju tuđoj nesreći', kako se nedavno izrazila SDP-ova gradonačelnica obližnjeg Supetra Ivana Marković.

'Novinari su me pitali kakva je suradnja s Kuščevićem i kazala sam da je bila korektna jer je bio zainteresiran za bračke projekte. I dalje ostajem kod te ocjene, a razlozi za njegov opoziv ne tiču se njegova ministarskog mandata, nego vremena prije toga. Smatram da su oni opravdani i duboko se ne slažem sa stvarima koje je napravio', pojasnila je Marković za tportal.

Kuščevićeva prethodnica u Ministarstvu uprave Dubravka Jurlina Alibegović smatra da je njen nasljednik u Banskim dvorima 'napravio neke očekivane stvari', poput usvajanja revidiranog akcijskog plana za reformu javne uprave, no ni oko toga nije previše optimistična.

'Ne očekujem apsolutno nikakve rezultate zato što je većina projekata osmišljena tako da HDZ-ovci ili podobne osobe dobiju dodatni novac. Činjenica da je odmah poslije dolaska u Ministarstvo doveo svoje ljude ne mora nužno bili loša jer čovjek možda ima svoju viziju, no podatak da su Ministarstvo istovremeno napustili neki važni ljudi jest zabrinjavajući. Ali to da se Kuščević poslije dolaska riješio čak i tajnice koja je radila za četiri različita ministra - e to je potpuno suprotno proklamiranim načelima učinkovite javne uprave', kazala je Jurlina Alibegović za tportal.