U najgorem scenariju dijelovi ledenog otoka mogli bi doploviti u vrlo prometno područje oceana u kojem je 1912. potonuo Titanic, a svaki sudar s njima mogao bi imati katastrofalne posljedice.

Ovoga ljeta u svijetu se bilježe prirodne katastrofe nezapamćenih razmjera – od poplava u Aziji do požara u Rusiji, međutim pucanje Peteremanovog glečera, čime je stvorena najveća santa leda u posljednjih 50 godina, vjerojatno najbolje simbolizira topliji svijet u kojem bismo se uskoro mogli zateći.

'Otok je toliko velik da ga nije moguće zaustaviti', upozorio je Jon-Ove Methile Hagen, glaciolog sa Sveučilišta u Oslu.

Iako nitko sa sigurnošću ne može reći da je pucanje grenlandskog glečera posljedica klimatskih promjena, malo je fotografija koje zornije ilustriraju prijetnju globalnog zagrijavanja od odlomljene sante čija je površina 260 četvornih kilometara, a debljina gotovo pola visine Empire State Buildinga.

'Voda koja čini tu santu mogla bi omogućiti rijekama Delaware i Hudson da teku više od dvije godine', rekao je Andreas Muenchow, profesor oceanologije na Sveučilištu Delaware. 'Bilo bi je dovoljno i za napajanje cijelog javnog vodovoda SAD-a 120 dana.'

Otok se trenutno kreće prema tjesnacu Nares koji razdvaja Grenland od kanadskog otoka Ellsmere. Ako do njega stigne prije zimskih smrzavanja, koja će početi sljedeći mjesec, morske će ga struje odvući na jug u prometne vode Newfoundlanda u kojima se nalaze i brojne naftne platforme.

'Tamo će tek postati opasan', kaže Mark Drinkwater iz Europske svemirske agencije.

Kanadske službe za led procjenjuju da će njegovo putovanje trajati od jedne do dvije godine te da će se otok s vremenom raspasti na manje sante koje će vjetrovi i struje odnijeti u toplije krajeve.

'No te sante bi još uvijek mogle biti velike', upozorava Trudy Wohlleben iz Kanadske službe za led, koja je prva otkrila otok na satelitskim snimkama prošlog četvrtka, 'dovoljno velike da ozbiljno zaprijete morskim naftnim platformama.'

Dok je manje sante moguće preusmjeriti tegljačima, Wohlleben smatra da je odvlačenje ovako golemog otoka nemoguća misija, što znači da će trebati skloniti platforme. Međutim, i takav bi zadatak bi vrlo zahtjevan, skup i dugotrajan, budući da su uglavnom usidrene na morsko dno.

U svakom slučaju, kojim god putem krenuo, ledeni otok će vjerojatno za cijelog svojeg putovanja ostati jednom od središnjih tema rasprava o globalnom zagrijavanju.

Od 1970. godine temperature su u većem dijelu Arktika porasle za 2,5 stupnjeva Celzija, mnogo više od globalnog prosjeka. Arktički ledeni morski pokrivač u lipnju je bio na najnižim razinama od 1979.

Znanstvenici koji su prošle godine posjetili Petermanov glečer predvidjeli su njegovo pucanje, a sada planiraju novo putovanje u to područje.

Aktivisti Greenpeacea, koji su za to istraživanje posudili svoj brod, ističu da je šteta što glečer nije puknuo još 2009. prije konferencije o klimatskim promjenama u Kopenhagenu koja je završila bez pravog dogovora o smanjenju emisija stakleničkih plinova.