U hektičnoj utrci za odmorom prosječan se turist udeblja 0,7 kilograma, pije više lijekova nego kod kuće i više se seksa s nepoznatim partnerima, ali odmor na turističkim putovanjima prije svega ima cijenu u zagađenju okoliša. Globalno odmaranje odgovorno je za osam posto ukupne emisije ugljičnog dioksida, a klimatskim promjenama pridonosi sa 4,6 posto. Umjesto da na kruzerima odmarate pluća, udišete zrak kao da ste u Pekingu
Mudri Hrvati protekla su tri praznika spojili i otišli put mora i gorica, na miniodmor dulji nego što ga imaju Japanci u cijeloj godini. Pribroje li se tome dani redovnoga godišnjeg odmora zaposlenika u javnim službama, prosvjetara i saborskih trudbenika, sa 20 radnih dana u prosjeku i 13 neradnih praznika, imamo jedan od duljih odmora na svijetu. Jesmo li mudri ili neradišni?
Ako ništa drugo, mudriji smo od Amerikanaca, kojima se od 1987. broj slobodnih dana od 20,3 smanjio na 17,2, cijeli radni tjedan.
Prema rezultatima 40-godišnje studije Helsinki Businessmen Study koja je pratila muškarce s rizikom od srčanih bolesti od 1974. do 2004. godine, oni koji su koristili najmanje tri tjedna odmora imali su 37 posto manje izgleda da umru od onih koji su ga koristili manje od toga. Zaposlenici koji se dulje odmaraju svoj posao smatraju smislenijim, oni koji plaćeni odmor potroše na putovanja zarađuju više povišica i bonusa… Sve su to blagodati odmaranja dokazane stotinama istraživanja, iako ona ne objašnjavaju najdulji životni vijek Japanaca s najkraćim odmorom u razvijenom industrijaliziranom svijetu.
Koliko godišnji znači za ekonomiju turizma?
No dobro, odmor je blagotvoran za pojedinca u svakom pogledu, ne i za naš planet. Jer godišnji odmor danas znači turizam, a turizam znači zagađenje okoliša. Naše odmaranje pretvorilo se u industriju tešku sedam tisuća milijardi dolara godišnje, koja raste brže od međunarodne trgovine, zapošljava svakog desetog radnika u svijetu i globalni joj BDP raste četiri posto godišnje, više nego u brojnim drugim gospodarskim sektorima.
Koliko godišnji odmor znači za ekonomiju turizma, najbolje su dokazali Amerikanci, izračunavši da je to što njihovi prosječni radnici 2017. nisu iskoristili šest dana plaćenog odmora na nacionalnoj razini značilo 705 milijuna dana putovanja manje i nižu zaradu za 1,9 milijuna radnih mjesta povezanih s putovanjima.
U toj hektičnoj utrci za odmorom prosječan se turist udeblja 0,7 kilograma, pije više lijekova nego kod kuće (!) i više se seksa s nepoznatim partnerima, ali odmor na turističkim putovanjima prije svega ima cijenu u zagađenju okoliša.
Prema najnovijim podacima istraživačke grupe klimatologa sa australskog sveučilišta Sydney, predvođene profesorima Manfredom Lenzenom i Arunimom Malik, globalni turizam odgovoran je za osam posto ukupne emisije ugljičnog dioksida, četiri puta više nego što se dosad mislilo, a klimatskim promjenama pridonosi s 4,6 posto. U 18-mjesečnom prikupljanju podataka u 160 zemalja australski je tim mjerio emisiju ugljičnog dioksida vezanog uz transport, događanja (famozne 'evente'), hotele, restorane, trgovinu, čak proizvodnju suvenira.
Prema njihovu saznanju, Kanađani, Švicarci, Nizozemci i Danci proizvode više stakleničkih plinova na odmoru u inozemstvu nego kod kuće. Istraživanje naglašava činjenicu da turisti koji prihoduju više od 40.000 dolara godišnje 13 posto više zagađuju okoliš na godišnjem, i to se ravnomjerno povisuje što su plaće više. Što je logično: more će više zagaditi jedan Roman Abramovič lješkarenjem na stometarskoj jahti negoli naš prosvjetar koji će troškove odmora otplaćivati na rate sljedećih godinu dana.
No, po stanovniku najzagađeniji nisu ni Pariz, ni Taj Mahal, nego male otočne destinacije kao što su rajski Maldivi, Cipar i Sejšeli, gdje su za 95 posto emisije stakleničkih plinova odgovorni međunarodni posjetitelji.
Tu je i zagađenje smećem, naročito plastikom. Na odmoru ste opušteniji, pa i smeće u tuđem dvorištu manje boli. Očekuje se da će industrija putovanja u 2050. trošiti 92 posto više vode nego 2010., neusporedivo više energije i okupirati 190 posto više teritorija gradnjom hotela, bazena, turističkih atrakcija, zračnih luka, novih cesta i ostale infrastrukture.
Čak 70 posto zagađenja vezanog uz odlazak na godišnje odmore odnosi se na prijevoz, najviše na putovanja zrakoplovom. Ta su češća i brojnija što su ljudi u svijetu bogatiji, pa je za očekivati da na godišnjem odmoru okoliš najviše zagađuju Amerikanci, Kinezi, Indijci i Nijemci.
Što se Kinezi više bogate, to više godišnji odmor provode u dalekim europskim destinacijama. Njemački globtroter će rado na Kanare ili u Peru putevima Inka. Amerikanci će najradije na Karibe, u London i Pariz. Indijci primaju gomile turista, ali i sami odlaze u inozemstvo što im standard više raste.
Zbog nekih 150 zrakoplovnih low-cost kompanija u svijetu (samo ih je u Kini 10), luksuzan prijevoz danas može biti superjeftin, ali što je više jeftinih letova, to je više zagađenja, jer i jeftini, kao i skupi, troše jednako kerozina.
Na kruzer s maskom, zrak kao u Pekingu
Poseban problem je 314 kruzera kapaciteta 537.000 ljudi, koji su prošle godine primili 26 milijuna putnika, 3,3 posto više nego 2017., a bit će ih više jer se stalno najavljuje gradnja novih. Njemačka nevladina organizacija za očuvanju prirode NABU procjenjuje da svaki kruzer dnevno troši 150 tona goriva, oslobađajući u atmesferu jednaku količinu štetnih čestica (PM), kao milijun automobila dnevno.
Štoviše, britanski Express ovoga je siječnja objavio alarmatno izvješće geografa Ryana Kennedyja sa sveučilišta Johns Hopkins o kakvoći zraka na palubama kruzera, gdje umjesto svježeg morskog zraka udišete koncentraciju PM-a (sitnih čestica koje udisanjem mogu oštetiti srce i pluća) 'usporedivu s koncentracijom u najzagađenijim gradovima kakvi su Peking i Santiago'! 'Koliko je siguran vaš godišnji odmor na kruzeru?', pitao je Kennedy gledatelje u razgovoru za CNN.
Vlasti u francuskom Marseillesu i britanskom Southamptonu, Grimsbyju i Liverpoolu optužuju kruzere za 10 posto zagađenja tih luka. Procjenjuje se da 50.000 Europljana godišnje umire ranije zbog posljedica zagađenja vezanih uz brodski prijevoz, što zvuči kao suludo pretjerivanje, da to ne objavljuje ozbiljni Forebes.
I tako, na godišnjem odmoru pokušavamo pobjeći od sve žešćih učinaka klimatskih promjena, ali na to trošimo sve više energije i ostalih resursa uzrokujući još više štete za okoliš, pa se vrtimo u krug. Pritom ne pomaže ni ideja da avioputnici pri svakom letu financiraju sadnju drveća, čije bi krošnje trebale spašavati atmosferu zagađenu izgaranjem kerozina. Godišnji odmor izvan kuće jednostavno nije samoodrživa pustolovina.