Nakon umirovljenja pukovnik izraelskih obrambenih snaga Kobi Maroma postao je turistički vodič za obilazak Golanske visoravni i ratnih zona u tom dijelu svijeta. Prema pukovnikovim riječima, turistima u njegovim grupama naglo raste adrenalin kada se približavaju zonama sukoba i ‘polude’ pri spoznaji da ih s druge strane bojišnice vjerojatno promatraju borci terorističke Al Kaide. Ako imamo adrenalinske ekstremne sportove, zašto ne bismo imali adrenalinski ekstremni turizam?

Za turističke avanturiste nezaboravan godišnji nije samo posjet Disneylandu i Dubrovniku. Pod turizmom oni također smatraju odlazak na mjesta na kojima ratne videoigrice mogu zamijeniti stvarnima, i to uživo. Na Golanskoj visoravni mogu čak potrefiti raketni napad u realnom vremenu. Treba samo izabrati dobru agenciju koja će ih odvesti u ratna područja iz kojih imigranti - zbog rata - bježe u Europu.

Poput pukovnika Maroma, i drugi su nanjušili to da rat može biti izdašan ‘turistički proizvod’. Među prvim vodičima koji se množe izbijanjem ratova na Srednjem istoku istaknuo se bivši ratni reporter New York Timesa Nicholas Wood, kao i britanski stručnjak za sigurnost Rick Sweeney, osnivač agencije War Zone Tours.

Industrija ratnog turizma je u porastu, komentirali su izvjestitelji s proljetnog turističkog sajma u Berlinu pojačan broj agencija specijaliziranih za obilaske zona aktualnih ratnih sukoba. Njegov porast mnogi povezuju s činjenicom da su ljudi postali manje osjetljivi na nasilje, smrt i tragedije jer su na to otupjeli gledajući ga svakodnevno online i na malim ekranima. U usporedbi s virtualnim nasiljem, opustošena stvarna ratna zona može izgledati manje zastrašujuća i manje opasna.

Po adrenalin u Afganistan

Turizam katastrofe, mračni turizam, turizam smrti, zle kobi ili sudnjeg dana - to nije neka novost. Mjesta tragedije i smrti uzrokovanih prirodnim katastrofama, ljudskim greškama i ratovima posjećivala su se i prije, od antičkih Pompeja i sada Černobila do Treblinke i gerilskog labirinta Viet Konga nedaleko od Ho Ši Mina. Zar Čehov nije 1890. nakratko napustio spisateljsku karijeru da bude prvi ‘gulag-turist’?

>> Smirite živce i budite strpljivi: Imaju najsigurnije avione, no ako treba, njihovi tajni agenti pregledat će vas do gola

Ali na takva opasna mjesta turisti su donedavna putovali post festum, a sada se to radi u realnom vremenu. Novost je trka za adrenalinom, potreba da se selfiejem dokaže kako ste na opasnim mjestima bili prvi, rijetki i hrabri. Ipak, turoperatori nerijetko ne reklamiraju putovanja u opasne zone onime što jesu, nego ih pakiraju u idilične obilaske čuda prirode i arheoloških lokaliteta.

Dok se u Afganistanu gube glave, a Kolinda Grabar Kitarović u Mazar-e-Šarifu posjećuje hrvatske vojnike koji u zemlji pogođenoj 17-godišnjim ratom i stalnim nemirima sudjeluju u međunarodnoj misiji ‘Odlučna potpora’, britanska agencija Untamed Borders (Neukroćene granice) prošle godine je na tim prostorima organizirala 35 putovanja, pomagala u organizaciji afganistanskog maratona, devetu godinu zaredom vodila grupe skijaša iz SAD-a, Kanade, Rusije i Australije, a ove sezone organizira prvi komercijalni izlet kajakom.

Sirijsko ministarstvo turizma uz blagoslov Bašara al Asada i slogan 'Uvijek lijepa Sirija' posjetiteljima nudi arheološko blago i prirodne ljepote, ne spominjući 500.000 mrtvih i milijune izbjeglica tijekom osmogodišnjeg rata. Pravo stanje na terenu otkriva morbidna snimka grupe turista sa slikarskim stalcima i bojama kako sjede ispred beživotnih ruševina u Damasku i prenose na platno ono što je ostalo nakon borbi Asadova režima s unutarnjim i vanjskim neprijateljima.

El Chapo kao turistički mmac

Razoreni se Irak promovira kao mjesto 'vjerskog turizma', a putovanje u pakistanski Karači kao posjet donedavno najopasnijem gradu na svijetu. Dok djeca u Jemenu umiru od gladi i UN situaciju u toj zemlji proglašava najvećom humanitarnom katastrofom u svijetu, agencija Easy Yemen Tours poziva turiste na lagano ljetovanje, ali ih usput upozorava na to da se u nju može ući samo s turističkim vizama, odobrenima u imigracijskom uredu i uz suglasnost 'turističke policije'.

Na nekim destinacijama ne padaju bombe i gradovi nisu sravnjeni sa zemljom, ali je posjet njima ozbiljan sigurnosni rizik. U meksičkom gradu Cuilacanu u saveznoj državi Sinaloi puca se na sve strane jer je to sjedište najmoćnijeg kartela Sinaloa posebno privlačno nakon spektakularnog suđenja njegovu narkošefu El Chapu u New Yorku. Unatoč tome, agencija Untamed Borders tvrdi da je za strane posjetitelje zrak čist jer 'karteli vole privlačiti pozornost'.

U Venezueli samo što nije izbio građanski rat zbog tragične ekonomske i političke krize, ali u vrijeme kaosa, gladi i nedostatka lijekova, u kojem građani nemaju novca ni za dostojan ukop mrtvih, turoperatori reklamiraju Caracas kao 'šarmantan grad cvijeća, sjajnih restorana i spektakularnog pogleda na Karipsko more'.

Masno putno osiguranje

Takva ekstremna putovanja ne prolaze bez prijepora. Organizatori ih često ne mogu pripremati bez rizika kršenja UN-ovih odluka, rezolucija i sankcija. Osiguravajuće kuće nisu voljne pokrivati putno osiguranje, a ako pristanu na to, masno ga naplaćuju.

Zbog toga i zbog visokih troškova sigurnosti na licu mjesta War Zone Tours je individualna putovanja u ratne zone Iraka i Sirije naplaćivao do 20.000 dolara, a prvi turist u Bagdadu 2010. za to je mračno zadovoljstvo iskeširao 40.000 dolara.

Osim toga, rizičnim ponašanjem turisti ne izlažu opasnosti samo sebe, nego živote lokanog življa i vojske, koja ih mora spašavati. Mračni i ratni turizam često kritiziraju zbog nedoličnog ponašanja turista i pomanjkanja pijeteta prema žrtvama tragičnih događaja. Na kritici su neki organizatori koji ozbiljno sučeljavanje s ratnom zbiljom banaliziraju zbog dodatne zarade.

U gerilskom labirintu Viet Konga nedaleko od Ho Ši Mina turisti uz nadoplatu mogu i danas pucati iz ‘pravih’ kalašnjikova AK-47. Postavlja se pitanje etičnosti i svrhe putovanja: je li to voajersko njuškanje i zadovoljenje morbidne znatiželje ili želja za razumijevanjem i sučeljavanjem s mračnim primjerima pogrešnih politika, nepravde i nasilja.

Pa ipak, neki u tome vide nešto pozitivno, nadajući se da će ekstremno iskustvo pobuditi empatiju i otpor prema onome što je jedan pjesnik nazvao 'čovjekovom nečovječnošću prema čovjeku'.