Iznimno visok postotak Nijemaca, čak 80 posto, vidi ekonomsku situaciju u zemlji kao lošu, a 53 posto njih smatra da će ekonomska situacija za godinu dana biti gora nego danas. Ovakvi postoci ne iznenađuju s obzirom na udare visoke inflacije, ali i nesigurnost zbog opskrbe plinom, za koji je prije rata u Ukrajini glavni njemački dobavljač bila Rusija. Trese li se zbog svega toga fotelja njemačkom kancelaru Olafu Scholzu?

'Prije svega se trese stolica Njemačkoj. Činilo se prije nekoliko mjeseci da se radi o neupitno vodećoj državi u EU, jer Britanija je izašla, a Francuska oslabila unutarnjim odnosima. Međutim onda se pokazalo da su ekonomske prednosti Njemačke ovisne o Rusima i zbog sankcija su te prednosti oslabile. Drugo, pokazalo se da pobjeda ove koalicije na izborima nije do kraja utjerala desnicu u mišju rupu, već se brzo oporavila od tog biljega simpatije za Putina i okrenula jednostavnim pitanjima kvalitete života. U istočnoj Njemačkoj AfD vodi veliku akciju, 'sindikat svakodnevnog života', i to jako ugrožava Scholza. Istovremeno su se počele urušavati konture neke vrste spomenika koji je ostao iza Angele Merkel, jer se sada i njezini uspjesi tumače kao vezani uz kontakte s Putinom. S treće strane imamo zbivanja u Italiji, koja još nisu sasvim jasna, ali mogla bi značiti jačanje desne osovine Rim-Budimpešta-Varšava, kao i jačanje desne oporbe unutar Njemačke i Francuske. To su sve elementi koji idu protiv čvrstoće njemačke pozicije i pozicije njezina kancelara', pojašnjava politički analitičar Žarko Puhovski za tportal.

Uz sve te pritiske, Njemačka si je na leđa natovarila još jedan. Kako bi primirila nezadovoljstvo građana, ali i krizu koja se stvorila u zemlji zbog tolike ovisnosti o ruskom plinu, njemačka je vlada izašla s energetskim paketom mjera teškim 200 milijardi eura. I dok se tek treba vidjeti kakav će efekt on imati za građane i gospodarstvo, na nož je dočekan od partnera u Europskoj uniji. Od prvih susjeda stigle su optužbe za 'egoizam' i 'uništavanje jedinstvenog europskog tržišta'.

'Tu je u igri pitanje koje je stavljeno na led posljednjih mjeseci, a ono se svodi na staro iskustvo koje kaže da je liberalni kapitalizam dobar model za dobra vremena, ali čim dođe do krize, svi poslovni subjekti trče pod skute države. I to se sad događa - radikalno se napuštaju neki svjetonazorski elementi i počela liberalnog kapitalizma, što je počelo s covidom i enormnom intervencijom država za očuvanje radnih mjesta te se nastavlja u situaciji nakon Putinove agresije. 'Pošteni' ekonomski liberali sada očajno pitaju gdje je kraj i što će ostati od kapitalizma', kaže Puhovski. Upozorava da je Njemačka, neovisno o tome radi li se o desnici ili ljevici, uvijek imala koncept socijalne tržišne ekonomije te da su uvijek intervenirali uvođenjem socijalnih elemenata.

'U tom pogledu oni nastavljaju svoju tradiciju koja u nekim državama nije prihvatljiva i izaziva opravdan argument da je došlo do nejednakosti na jedinstvenom europskom tržištu jer neke firme imaju jači vjetar u jedra od drugih. Neke države doista bi mogle dovesti do toga da se propita što to radi Njemačka i to je problem za njemačku ulogu, ali i za ulogu EU-a kao zastupnika socijalnog kapitalizma nasuprot čisto liberalnom konceptu nemiješanja. Sada se, po mišljenju mnogih, u slučaju Njemačke radi o pretjerivanju u intervenciji i stavu da je otišla predaleko, prije svega jer ima previše novca, ali i zbog svog koncepta tržišne privrede', objašnjava Puhovski.

Kao primjer narušenih odnosa s partnerima navodi se i plinovod preko Pirineja, o čijoj su izgradnji sporazum postigle Njemačka i Španjolska, ali mu se protivi Francuska. 'Pa i Francuska pregovara s Alžirom. U trenucima krize svatko se pokušava snaći koliko može sam za sebe. Hrvatska to ima u mikrokozmosu s naftovodom i sa Srbijom i s Mađarskom. Svi se bune kada druge države rade to, a sami rade isto do mjere do koje to mogu. Pa pregovaraju s Norveškom i pregovaraju s Alžirom. Jer dolazi zima i svi se boje kako će ona izgledati. Ne možete se nadati da će zima biti malo manje hladna kao prošlih godina, jer možda i neće. Uz to se zaboravlja jedna stvar - svi se ovi sukobi pojavljuju jer se nitko ne usudi postaviti pitanje dizanja cijena s američke strane nakon događaja u Ukrajini. Amerika je enormno zaradila na razlikama u cijenama ukapljenog plina. U Njemačkoj se tek sada pomalo postavlja to pitanje', kaže Puhovski, dodavši da, za razliku od SPD-a i CDU-a, desnica i Zeleni nisu toliko privrženi SAD-u, pa bi se uskoro i glasnije u javnosti moglo postaviti pitanje tko je zaradio na ratu u Ukrajini.

Sukob s drugim europskim državama neobičan je i zato što je za vrijeme Angele Merkel Njemačka bila predvodnica EU-a, no sada je dojam da se nekako odmiče od nje. 'Uvjeren sam da se Njemačka ne udaljava od EU-a. Njemačka je uvijek bila radikalan zastupnik europskog jedinstva. Njemačka je npr. 1990. i 1991. 'prodala' dio svog koncepta jačanja europskog jedinstva kako bi dobila podršku za priznanje Hrvatske i Slovenije. I tada je prvi put samostalno igrala političku ulogu, neovisno o zastupanju europskog jedinstva. Nakon toga opet su bili u matici zastupanja jedinstva, s nekim izuzecima, poput grčke krize. Njemačka se sada ne udaljava od EU-a, nego se dragovoljno udaljava od pozicije lidera. Zaključila je da joj je pozicija lidera prevelik teret na leđima. Njemačka bi htjela biti dobra članica EU-a, ali ne i ona koja predvodi', smatra Puhovski.