Nakon što su uspjeli pridobiti Franju Tuđmana, američki i ruski ambasadori u Zagrebu, inače glavni promotori Plana Z-4, Peter Galbraith i Leonid Kerestedžijanc, nisu uspjeli umilostiviti i Slobodana Miloševića.

'Kako da prihvatim kapitulaciju Hrvatske, vi srpskim pobunjenicima dajete državu?' pitao je ogorčeno Tuđman Galbraitha i Kerestedžijnca, inače glavne promotore Plana Z-4, koji je naposljetku uz gunđanje i bijes ipak prihvatio, piše Drašković u beogradskom dnevniku 'Danas'

Američki i ruski ambasador s Tuđmanovim potpisom na sporazumu, odlaze u Knin Milanu Martiću, ali on im je odgovorio: 'Mi taj papir odbijamo, ne želimo ni da ga uzmemo u ruke. Odbijamo odlučno, tako nam je naredio Milošević' na što mu je Kerestedžijanc poručio: 'Ovim ste, i srpskom narodu i sebi, potpisali smrtnu presudu'.

Premda su nakon toga otputovali u Beograd, Milošević ih je odbio primiti i tada je Tuđman dobio zeleno svjetlo za vojne operacije 'Bljesak' i 'Oluja', piše Drašković. 'Štovani predsjednik Srbije', kako je oslovljavan u čestim kontaktima s Tuđmanovim emisarima, smatrao je da je Plan Z-4 katastrofalan ne samo za Tuđmanovu Hrvatsku, nego i za njegovu Srbiju. Srpska država u hrvatskoj državi! Miloševića je to razdraživalo kao crveni plašt bika u areni. Strepio je da će, bude li prihvaćen, Plan Z-4 biti opasni pelcer za sličan status Kosova u Srbiji ...", piše Drašković.

'Na Dedinju su znali što se priprema na Pantovčaku i, planski i saveznički, pomogli Tuđmanu da Oluja bude uspješna i munjevita. .. i da ima neke više pravde, 'ožalošćena porodica' iz prvih redova parastosa za stradale u Oluji, oni što nariču najglasnije, odlazili bi svakog 4. i 5. kolovoza u Knin i Zagreb na proslave pobjede koju su oni pripremili. Od njih nema zaslužnijih časnika hrvatske Oluje, zaključuje Drašković.