Francis, šef ganske crkve u Seine-Saint-Denisu u sjeveroistočnom dijelu Pariza, ima samo jednu stvar na umu: kako otići iz 60 četvornih metara koje unajmljuje svake nedjelje od 14 do 17 sati za 600 do 1000 eura mjesečno. Njegova crkva ima više od 100 sljedbenika koji se uguraju u jednu sobu za vrijeme mise.

'Trebamo veći, ljepši prostor, jer ne stanemo svi u ovu sobu. Ponekad se ljudima gade uvjeti u kojima se odvija misa te se ne žele više vraćati', kaže Francis, koji nije htio odati svoje pravo ime.

U zgradi se različite crkve 'smjenjuju' svake nedjelje.

'Smijemo koristiti glazbene instrumente na samo 10 minuta, a pokušavamo pjevati bez njih da ne ometamo susjede', kaže Francis i dodaje da je uz mjesečni proračun od 800 eura prilično pesimističan oko pronalaženja odgovarajućeg misnog prostora u predgrađu.

Alexander, predsjednik egipatskog društva, ima 2500 eura mjesečno na raspolaganju, ali od 1997. suočava se s konstantnim odbijanjem. Prvo, gradonačelnik mu je odbio prodati mjesto u podnožju javnog stambenog bloka na temelju toga što navodno nije bilo prikladno za bogoslužje. A nedavno im je zabranjeno graditi na zemljištu koje im pripada. Kaže da su dva razloga za to; prvi je što su Arapi, a drugi što su evangelici.

Francuska protestantska federacija tvrdi da je dobila 'oko 20 zahtjeva' od crkava koje su u potrazi za molitvenim prostorijama. No financijske poteškoće, nepostojeće mreže, nepoznavanje postupaka, ali i nepoznavanje evangeličke zajednice uzrok su nepovjerenja i neodlučnosti lokalnih vlasti.

'Deset godina bio sam u potrazi za molitvenim prostorima, ali bez uspjeha', povjerava se Le Mondeu haićanski pastor Luc Saint-Louis, koji je na čelu zajednice od 150 ljudi, i dodaje da je vrlo teško osobi koja nije bijele rase pronaći prostor. Na kraju su se odlučili na kupnju bivšeg supermarketa, a činjenica da je s njima bio član Francuskog nacionalnog vijeća evangeličkih crkava uvelike je pomogla pri uvjeravanju gradskog vijeća.