Zakon o nabavi i registraciji oružja donosi se radi usklađenja zakonodavstva Republike Hrvatske sa zakonodavstvom Europske unije te kako bi se razlučila nabava i posjedovanje oružja fizičkih osoba od nabava i posjedovanje oružja pravnih osoba.

Najviše zastupničkih kritika izazvala je odredba o obvezi navođenja opravdanog razloga za nabavu oružja radi osobne sigurnosti, kratkoća važenja uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti za posjedovanje oružja od 5 godina, kao i neprihvaćanje primjedbi Hrvatskog lovačkog saveza i Hrvatskog streljačkog saveza koji okupljaju najveći broj posjednika oružja.

Anka Mrak Taritaš (HNS) istaknula je da je lov tradicija u Hrvatskoj, te da zakon ne bi trebao biti previše restriktivan već se ugledati na primjere iz drugih europskih zemalja.

'Nemojte dopustiti da nam se dešavaju situacije da za strane lovce iz Italije i Njemačke vrijede blaže pravila nego za domaće lovce. Ako smo previše restriktivni postoji opasnost da dio legalnog prijeđe u ilegalno', ocijenila je.

Zbog velike količine nelagalnog oružja u Hrvatskoj, kojeg je po nekim procjenama oko 500.000, Nenad Stazić (SDP) založio se pak za restriktivniji, rekavši da je oružje uvijek opasno i da ga treba staviti pod kontrolu.

Ante Sanader (HDZ) kazao je da je oružje opasno onda kada se nalazi u rukama luđaka i bolesnika, ali da opasnost ne predstavljaju oni koji ga legalno posjeduju, kao što su lovci.

Za liberalniji zakon založio se i Ivan Penar zaključivši da restriktivni zakon neće riješiti problem oružja jer, kako je kazao, ljudi koji se bave kriminalom ne nabavljaju oružje legalno. 'Potreban je pravni sustav koji će kažnjavati one koji ilegalno koriste oružje, da pravni sustav funkcionira ne bi bio potreban ovako restriktivan zakon', kazao je.

Arsen Bauk (SDP) predložio je održavanje tematske sjednice matičnog saborskog odbora o tom zakonu kako bi se koordinirali stavovi i donijela politička odluka želimo li liberalniji ili restriktivniji zakon o oružju.