Prijedlog novoga Zakona o policiji na koji su, čim je objavljen na stranicama MUP-a, zaredale kritike, a o nekima od njih smo već i pisali predstavljajući zakonski nacrt, donosi značajne promjene, među kojima se najvažnije odnose na novi sustav nadzora te na uvjete za imenovanja na rukovodeće policijske dužnosti. Međutim, izostalo je objašnjenje zašto je došlo do takvih promjena, a 'bez prethodne analize možemo opravdano sumnjati da se promjene poduzimaju radi nove distribucije moći, što uobičajeno rezultira povećanom političkom kontrolom pojedinih dijelova sigurnosnog sektora', upozorava profesor Fakulteta političkih znanosti i stručnjak za sigurnost Vlatko Cvrtila

'Čitajući novi prijedlog zakona, čini se da se predlagači nisu uopće potrudili u prikrivanju razloga za promjenu sustava. Ovako kako je napisan, navodi nas na zaključak da su glavni razlozi za promjene neobjašnjiva želja za stavljanjem policije pod kontrolu ministra, odnosno pod političku kontrolu', kaže Cvrtila, koji je analizirajući za tportal odredbe novoga zakona o novom sustavu nadzora i uvjetima za imenovanja na rukovodeće policijske dužnosti došao do zaključka da 'postoji velika opasnost za slabljenje integriteta policije, za pojačani utjecaj politike te za slabljenje profesionalne autonomije policije'.

Ništa od depolitizacije policije

Kada je riječ o nadzoru svih dijelova sigurnosnog sektora kao nužnoj pretpostavci za sprečavanje zlouporaba ili nezakonitog djelovanja, 'u ovome prijedlogu zakona isključivo se obrađuje samo unutarnji nadzor nad radom policije, i to u jednom novom iz nekoliko razloga dvojbenom modelu koji omogućuje državnim službenicima iz MUP-a da po ovlasti ministra mogu gotovo neograničeno i u svakom trenutku provoditi poslove nadzora uz primjenu policijskih ovlasti. Time se omogućava neograničenu kontrolu policije od strane ministra preko sustava nadzora, što je neprimjereno za demokratski politički poredak. Predviđene ovlasti državnih službenika u nadzoru policije samo su dijelom vidljive iz zakona, a najavljuju se i još neke (koje će im, vjerojatno, određivati ministar). Navedene ovlasti, po svojem sadržaju su klasična kontrola, a ne nadzor kakav se očekuje u demokracijama', navodi Cvrtila.

Nadalje, upozorava da 'iako policijski službenici ne smiju biti članovi političkih stranaka, a zabranjeno im je i političko djelovanje, nadzor nad njima provode državni službenici koji rade u MUP-u i kojima nije zabranjeno ni jedno ni drugo, a koji dobivaju i policijske ovlasti. Dakle, istodobno ćemo imati policijske službenike s policijskim ovlastima, ali i dio državnih službenika s istim takvim ovlastima koji će nadzirati rad policije'.

U cijeloj priči oko takvoga nadzora, a čije se uvođenje najavljuje kao velik pomak u sprečavanju zlouporabe prema građanima te jačanju profesionalnosti rada i ugleda policije, prigodno je zaboravljeno da 'nijedna policija u demokratskim državama u svijetu svoju profesionalnost i ugled ne vezuje uz unutarnji nadzor, već uz druge faktore, poput, primjerice, obrazovanja, suradnje s lokalnom zajednicom, učinkovitosti u rješavanju teških kaznenih djela i slično, a u učinkovitom nadzoru moraju sudjelovati sve grane vlasti, ali i civilno društvo', napominje Cvrtila.

Sporno je i to, kaže, što je 'od svih mogućih modela kojima se osigurava nadzor policije izabran isključivo onaj koji se bavi rješavanjem pritužbi, a on se realizira imenovanjem povjerenstva za pritužbe od strane ministra, pri čemu u njemu sjede jedan državni službenik iz MUP-a i dvije osobe iz civilnog društva. U važećem zakonu spomenute dvije osobe predlaže saborski Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, dok se u prijedlogu zakona gubi ta mogućnost. Također, ovo tijelo nema mogućnosti istraga i utvrđivanja određenih činjenica, već radi temeljem onog što pripremi policija. I naposljetku, taj se nadzor pogrešno naziva 'civilnim', jer se on sastoji od različitih tijela i njihovih ovlasti sukladno njihovom djelokrugu rada. Ovaj model se bavi samo i isključivo pritužbama građana na rad policije, što je samo jedan mali segment civilnog nadzora, a ne postoji tijelo koje bi se bavilo pitanjima ukupnog rada policije s ciljem utvrđivanja funkcioniranja u svim segmentima rada. Takvo tijelo trebalo bi imati mogućnost davanja preporuka za zakonske i druge promjene. U drugim sustavima takvo tijelo obično je neovisno i organizirano kao inspektorat ili slična forma', ukazuje Cvrtila.

Profesionalizacija policije također pod upitnikom

Kada pogledamo način imenovanja čelnih ljudi u policiji, za glavnog ravnatelja se raspisuje javni natječaj i njega na dužnost imenuje Vlada, međutim u uvjetima koje mora ispunjavati došlo je do promjene, pa tako na to, ali i na druga rukovodeća mjesta, mogu biti imenovani i pojedinci koji imaju ranije stečeno radno iskustvo na policijskim poslovima te na poslovima iz djelokruga tijela nadležnih za otkrivanje, progon ili procesuiranja kaznenih djela ili sigurnosno-obavještajnih agencija. 'Sada se po prvi puta otvara mogućnost da na takva mjesta dođu i ljudi koji se možda nikad nisu bavili policijskim poslom, već su svoje iskustvo stekli u pravosuđu, odnosno u tajnim službama. Ovaj model očito ima za cilj uvesti potpuno nove kadrove u policiju, što nije nužno loša namjera. Međutim, postoji ozbiljna opasnost da na glavna mjesta u policiji dođu ljudi koji nemaju potrebna znanja o policijskim poslovima i postupanju policije, a trebali bi odgovarati za zakonitost i etičnost postupanja policije. Čini se kako je to vrlo dvojben model koji bi mogao ograničiti razvoj policije, a isto tako omogućiti postavljanje 'podobnih' i 'lojalnih' ljudi na rukovodeća mjesta.'

S obzirom na sve navedeno te budući da se nigdje ne mogu uočiti analize prethodnih modela i njihove moguće neučinkovitosti, Cvrtila smatra da zakon treba povući iz hitne procedure, a razloge koje u MUP-u navode pozivajući se na 'promjene u nekim drugim zakonima kojima se regulira rad Vlade' smatra jako lošim argumentom za ovako značajne promjene. Naprotiv, potrebni su, ističe, 'ozbiljni zahvati u ovom zakonskom prijedlogu da bi ga se približilo modelima i iskustvima drugih demokratskih država, a da bi se to postiglo, na njegovoj bi izradi trebali sudjelovati i zainteresirani predstavnici udruga civilnog društva, posebno oni koji se bave ljudskim pravima'.

Komentirajući s aspekta demokratskih standarda zaštite ljudskih prava odmah su reagirali Centar za mirovne studije i Kuća ljudskih prava, razočarani prijedlogom novoga Zakona o policiji ministra Ranka Ostojića, koji smatraju 'gorim od Karamarkovog', pa također traže njegovo povlačenje iz hitne procedure. Osim što upozoravaju na 'preširoko postavljene policijske ovlasti prilikom mjera tehničkoga snimanja te činjenicu da provjeru telekomunikacijskih kontakata može zatražiti čak i nisko rangirani djelatnik MUP-a', ističu da 'nije bilo ni konzultacija sa širom javnosti, čime je prekršena zakonska procedura pa su na to upozorili i premijera Zorana Milanovića', a strahuju da će se isto ponoviti i prilikom izmjena Zakona o javnom okupljanju, nacrt kojih je također navodno gotov. Što Vlada i MUP kane učiniti po ovom pitanju te zašto je došlo do 'preskakanja' procedure, pitanje je na koje čekamo konkretan odgovor, naime, zasad su iz Vlade preko glasnogovornice Ivane Grljak samo poručili da je 'riječ o nacrtu prijedloga zakona o policiji, objavom kojega je na internetskim stranicama započela javna rasprava u kojoj svatko ima pravo iznijeti svoje primjedbe i komentare'.

Želi li Ostojić biti ministar ili ravnatelj policije?

U međuvremenu, građanskim aktivistima nije jasno 'želi li Ranko Ostojić biti ministar ili ravnatelj policije'. Dvojbu, naime, izaziva članak 7. zakonskoga prijedloga prema kojemu ministar policiji daje naputke za rad te joj može narediti da u granicama svoje nadležnosti obavi određene poslove i poduzme određene mjere te ga o njima obavijesti. Te se ovlasti ne odnose na policijska postupanja usmjeravanje kojih je, na temelju zakona koji uređuje kazneni postupak, preuzeo nadležni državni odvjetnik. Također, ministar može zahtijevati izvješća, podatke i dokumentaciju o obavljanju policijskih poslova. 'Što je to nego direktni politički upliv i kontrola?', upozorio je Gordan Bosanac iz CMS-a.

'Osim što tobožnji 'civilni' nadzor nad radom policije smatraju neprihvatljivim jer ministar imenuje članove Povjerenstva za građanski nadzor policije, u kojemu sjedi predstavnik MUP-a, a ovlasti toga tijela nisu definirane, Sandra Benčić iz Kuće ljudskih prava upozorila je i na 'iznimno kratak rok koji je predviđen za podnošenje pritužbi te činjenicu da je onemogućeno pravnim osobama te djelatnicima MUP-a da podnose pritužbe'. Također, potrebno je, upozoravaju aktivisti, razriješiti situacije zbog kojih ispada da je pravosudni sustav u MUP-u potpuno neovisan od pravosudnog sustava RH, jer bilo je situacija da neki djelatnik MUP-a bude oslobođen u kaznenom postupku, ali ne i u disciplinskom, što se u prijašnjim mandatima, upozorila je Benčić, 'često koristilo kao sredstvo političkog obračuna'.