POLITIČKA MAŠTA MOŽE SVAŠTA

Otkrivamo što to glavni kandidati nude svojim biračima

03.12.2014 u 07:00

Bionic
Reading

Od četiri predsjednička kandidata, koji su u posljednja dva mjeseca privukli najveću pažnju javnosti, jedino je Milan Kujundžić objavio svoj program u pisanoj formi na svojim mrežnim stranicama. Pa tko ne vjeruje da je dobro čuo kako u nedjelju Kujundžić najavljuje inicijativu za izbacivanje kompletne hrvatske povijesti unazad od 1991, kao temelja državnosti, može u svakom trenutku provjeriti na www.milankujundzic.hr da ovaj u programu izričito traži brisanje: srednjovjekovnog kraljevstva, pragmatične sankcije, Hrvatsko-ugarske nagodbe, Države SHS i ZAVNOH-a. Ivo Josipović, Kolinda Grabar Kitarović i Ivan Rude za sada nisu priuštili tu mogućnost svojim simpatizerima, već se koriste usmenom predajom na masovkama

Tako je na HDZ-ovoj masovki prije tri tjedna Kolinda vikala 'dosta je bilo', ali i pokazala da to nije samo fraza. Zaustavljanje gospodarske krize smatra alfom i omegom svog eventualnog mandata, a u toj misiji neće prezati ni od neuobičajenih metoda za jednog dužnosnika. Lupat će po stolu premijeru. 'Rješavanje gospodarske krize osnovni je cilj mog mandata. Neću se libiti lupnuti o stol ni predsjedniku Vlade ni bilo kojem ministru', glasi najvažnije obećanje, nakon čega slijede još četiri točke koje čine plan Kolindina preporoda.

HDZ-ovci su pljeskali njezinim najavama: zalaganje za gospodarski pojas na moru, koji nisu proglasile dvije HDZ-ove vlade; zaštita majki, djece, mladeži i osoba s posebnim potrebama, čime se ne bavi Ured predsjednika, i zalaganje za 'sustav domovinske sigurnosti' u kojem će 'svaka kuna biti potrošena transparentno pri nabavi vojne opreme', što će spriječiti nove slučajeve poput afere Kamioni. Vladavina prava Kolindi je jako važna pa će, obećava, gajiti nultu stopu tolerancije prema korupciji, dakle usprotivit će se modelu koji je nametnula njezina stranka sa svojim bivšim vođom, i ono što je HDZ-ovce zasigurno dirnulo u srce: neće dopustiti 'da nam diplomacija bude mjesto za sklanjanje i uhljebljivanje podobnih'.

Nažalost izgubi li na izborima, sve te blistave ideje mogle bi pasti u zaborav jer ih nema nigdje zapisane. Jedino na njezinoj mrežnoj stranici stoje naslovi: gospodarski rast, socijalna sigurnost itd., kao linkovi, ali kada kliknemo na njih, dobijemo samo prigodnu fotografiju na kojoj Kolinda pozira s objektom koji simbolizira taj dio njezine politike. Recimo socijalnu stabilnost simbolizira ona nasmiješena u masi i sličica kućice te dalje u tom stilu.

Najviše kritizira Ivu Josipovića, a on se također uzda u dobru pozornost svojih pristaša na skupovima, pa što tamo kaže očekuje da se zapamti dok se drugi trebaju zadovoljiti novinskim izvještajima. Za razliku od Kolinde, on ipak govori u okviru svojih ovlasti, valjda zato što je iskusio što mu je sve moguće, a što ne učiniti s Pantovčaka. Detaljnije je obrazložio svoj program do kojeg je došao tako što je anketirao građane pa je na osnovi njihovih stavova osmislio program, što je inovacija možda i u europskim okvirima.


I on se uhvatio Ustava pa bi tako mijenjao izborni sustav tako da ga pretvori dijelom u preferencijalni. Naprimjer, polovica zastupnika u Saboru bili bi birani poimence, a druga polovica po stranačkim listama. Tako je istovremeno i populistički i elitistički kandidat. Poplavu referenduma riješio bi tako što bi apetite referendumskih vođa usmjerio na uvrštavanje određene teme u dnevni red Sabora s potrebnih 10 tisuća potpisa. Smanjio bi broj županija, ali je ostavio prostor za kalkuliranje i pregovaranje, pa ne govori koliko Hrvatska stvarno ima regija, nego je na stol stavio mogućnost od pet do osam regija, ali nije rekao da u obzir nikako ne dolazi četiri ili devet regija.

Za primjer navodi Slavoniju, sada podijeljenu u pet županija, pa je nemoguće kvalitetno organizirati regionalne projekte kao što je navodnjavanje. Županije u tom poslu nisu nužne, nego Ministarstvo poljoprivrede i Hrvatske vode, koji osmišljavaju nacionalni program navodnjavanja.

Koliko je Josipović odlučan političar, vidi se i iz prijedloga da se dužnosnici pod sumnjom u počinjenje težih kaznenih djela automatikom suspendiraju sa svoje dužnosti. On bi to tražio u ustavnim promjenama pa da Sabor o njima odluči dvotrećinskom većinom, a ne u običnom glasanju o promjeni Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika, logično vezanim za ovu konkretnu tematiku, čime ga je lakše mijenjati nego Ustav.

Ivan Rude misli da su poštenje, podrška radnika i dosadašnji dobri rezultati u provođenju stečaja dovoljni da većina birača upravo njemu da glas za novog predsjednika. Tako zaključujemo iz viđenoga, jer osim što se protivi političkim elitama, velikim strankama, lobijima, neoliberalizmu, korupciju, mitu i onome što zovemo 'hrvatskim glibom', Rude ne nudi konkretne ideje za svoj mandat na Pantovčaku, novinarskim rječnikom pitano: tko, što, kada, gdje, zašto i kako?

'Kao predsjednik Rude misli poraditi na demografskoj obnovi, borbi protiv korupcije i obrazovnom sustavu. Posebno se osvrnuo na zabranu rasprodaje nacionalnog blaga dodavši kako nema prodaje cesta, šuma, željeznica, mora i elektroprivrede jer je to dio hrvatskog suvereniteta. Što se pak tiče diplomacije i sigurnosnih službi, što spada u ingerenciju predsjednika RH, Rude se zalaže za to da Hrvatska pristupi Višegradskoj skupini te OECD-u.' Dalje nismo čuli jer će ostatak svog programa valjda otkriti naknadno. Rekao je naime na predstavljanju programa da neće odmah otkriti sve što je u njemu.

Odgovor na pitanje kako nismo čuli ni od Milana Kujundžića, a on tvrdi da bi se zalagao za smanjivanje broja ministarstava te istovremeno i za osnivanje novog ministarstva za Hrvate izvan domovine. Organizacija Vlade doživjela bi još potresa jer bi Kujundžić uveo novo radno vrijeme za premijera, od šest sati. Ne zna se hoće li lupati pritom po stolu. Kao i Josipović, tražit će reorganizaciju administrativne podjele na četiri županije i Grad Zagreb, preferencijsko glasanje i snižavanje izbornog praga.

Posebno se dotiče ovlasti predsjednika pa traži njihovo pojačavanje: sazivanje referenduma bez potrebe da traži suglasnost Vlade, samostalno predlaganje zakonskih rješenja i drugih inicijativa te pravo, dužnost i obvezu pokretanja procesa preispitivanja ustavnosti zakonskih rješenja. Zagovara lustraciju, zaštitu ugroženih, zaštitu od zelenaških kredita i brojne druge ideje.

Grabar Kitarović bisere svoje kampanje objavljuje na adresi www.kolinda.hr, koju je registrirao HDZ, a Josipović na adresi www.josipovic.hr, koju je registrirala tvrtka Mrak usluge d.o.o., a oboje i na svojim profilima na Facebooku, dok Ivan Rude informira birače na svojoj stranici na Facebooku.

TKO SE BOLJE KUŽI U PRAVO, USTAV I KRIZU?

Milan Kujundžić i Ivo Josipović ocijenili su da Kolinda Grabar Kitarović 'ne razumije dubinu krize' te da 'same gospodarske mjere bez promjene društvenog okvira ne daju rezultate', nakon što je ocijenila da Hrvatskoj nisu potrebne ustavne promjene jer nije u ustavnoj, nego u gospodarskoj krizi. 'Ono što sam vidjela kod prijedloga ustavnih promjena je to da se 70 posto njih može riješiti zakonskim aktima te nije potrebna promjena Ustava i bojim se da njih dvojica ne razumiju situaciju', odgovorila je Grabar Kitarović. Protukandidatima je poručila da pogledaju oko sebe jer smo 'u dubokoj gospodarskoj i socijalnoj krizi, a promjene Ustava neće nahraniti ljude ni riješiti probleme, već će dovesti do još nestabilnije slike o Hrvatskoj'. Investitori će, istaknula je, razmišljati o tome kakva je to država koja svakih nekoliko godina mijenja Ustav kao temeljni državni akt.