Pronalazak ovog neobičnog rođaka velociraptora omogućio je paleontolozima da nađu odgovore na pitanje koje ih već desetljećima muči: kako su izgledali europski dinosauri - lovci iz razdoblja krede.

Balaur bondoc, opisan u novom broju časopisa Proceedings of the National Academy of Sciences, prvi je prilično potpun fosil dinosaura mesoždera iz posljednjih 60 milijuna godina vladavine velikih gmazova. U to je vrijeme Europa bila otočje okruženo morima te nastanjeno primitivnijim i manjim vrstama dinosaura od onih koje su se razvijale na većim kopnenim površinama.

'Dugo smo čekali na ovako nešto i konačno smo naišli na zanimljivo otkriće', komentirao je Mark Norell, predsjednik Paleontološkog odjela u Američkom prirodoslovnom muzeju. 'B. bondoc je bio teško stvorenje, neuobičajeno zdepastih udova i zbijenih kostiju, što otkriva koliko je čudna bila fauna ovog područja u vrijeme izumiranja dinosaura.'

'Balaur je vjerojatno bio jedan od najvećih predatora tog ekosustava, jer u posljednjih stotinjak godina istraživanja u Rumunjskoj nismo pronašli nijedan jedini velik zub', objasnio je suautor studije Zoltan Csiki sa Sveučilišta u Bukureštu. 'Za djeliće fosila balaura znamo već desetak godina, međutim njegova je morfologija bila toliko neobična da nismo znali gdje bismo ih smjestili.'

B. bondoca, što znači 'zdepasti zmaj', pronašao je geolog Matyas Vremir iz Muzeja Transilvanije. U vrijeme krede razine mora bile su više, a Rumunjska je, baš kao i mnogi dijelovi Europe, bila otok. U istim slojevima pronađeni su i drugi fosili, među kojima patuljasti sauropodi veličine krava te omanji kljunasti gmazovi. Ovi biljojedi svojim izgledom odgovaraju očekivanim predlošcima 'efekta otoka', prema kojem su stanovnici arhipelaga očekivano čudniji i manji od kontinentalnih rođaka.

Međunarodni je tim u Rumunjskoj pronašao kosti nogu, kuka, kralježnice, prednjih nogu, šake, rebra i repa balaura. U usporedbi s bliskim rođacima, on ima 20 jedinstvenih obilježja među kojima se posebno ističe okretljiv veliki palac naoružan dugom pandžom koja se za potrebe ubijanja plijena mogla znatno produžiti. Njegove zdepaste noge, zbijene kosti i moćni mišići navode na zaključak da je bio više prilagođen za snažne napade nego za brze utrke. Budući da su mu prednje noge bile jako zakržljale, najvjerojatnije se u lovu koristio samo stražnjima.

'Njegova anatomija pokazuje da je vjerojatno lovio drugačije od svojih manje zdepastih srodnika. Balaur je, za razliku od velociraptora, vjerojatno bio više kick-boksač nego sprinter, a mogao je, poput današnjih mesoždera, ubiti plijen znatno veći od sebe', objasnio je Stephen Brusatte sa Sveučilišta Columbia.

'Dok su u drugim dijelovima svijeta vladali veliki predatori poput tiranosaura ili karnosaura, balaur je bio tek nešto veći od velikog purana', rekao je Csiki.

Ipak, njegova sličnost s velociraptorima pokazuje da je fauna europskog arhipelaga u to vrijeme bila povezana.