Morski konjići puni su čudnovatosti. Mužjaci, a ne ženke, donose mlade na svijet. Plivaju okomito, a ne vodoravno. Imaju glave poput konjskih, cjevaste njuške, ali su bezubi. Za zaštitu od jakih struja imaju repove koji im omogućuju da se pričvrste za morsku travu ili koralje.

Tijelo im je prekriveno koščatim ljuskama, ali suprotno od većine riba nemaju peraje. Oči im rade svako za sebe, što im omogućuje da istovremeno gledaju naprijed i natrag. I mogu mijenjati boje kako bi se kamuflirali.

"To su ikonske životinje, jedan od primjera bogate evolucije", rekao je evolucijski biolog i genetičar Axel Meyer sa sveučilišta u Kostanzu, jedan od znanstvenika koji su objavili studiju o morskim konjićima u časopisu Nature.

"Njihov se broj smanjuje zbog uništenja staništa i ljudskog djelovanja", dodao je drugi autor studije, singapurski molekularni biolog Byrappa Venkatesh.

Znanstvenici su analizirali genom azijskog morskog konjića tigrasta repa koji može narasti do 10 centimetara i ima najbržu stopu molekularne evolucije od svih riba kojima se dosad analizirao genom.

Mužjak morskog konjića ima trbušnu vrećicu za potomstvo. Ženka tijekom parenja polaže jajašca u tu vrećicu. Mužjak ih unutra oplodi i nosi do sazrijevanja te potom žive mladunce otpušta u more.

Gen koji je odgovoran za leženje jajašaca u drugih riba u morskih se konjića duplicirao, preuzeo novu ulogu i omogućio razvoj 'muške trudnoće', utvrdili su znanstvenici.

Geni koji su kod ljudi i ostalih životinja odgovorni za razvoj zuba u morskih konjića su mutirali i izgubili funkcionalnost. Nemajući zube, morski konjići se koriste njuškom za usisavanje planktona i ostalog sitnog plijena.

Utvrđeno je i da morski konjići nemaju gene koji su zaduženi za stvaranje peraja u drugih riba. Umjesto toga, konjići plivaju malom perajom na leđima kojom brzo udaraju, a za navigaciju im služe sitne peraje na stražnjoj strani vrata.