Hillary Clinton, s gotovo potpunom vjerojatnošću, nije pokušao otrovati Vladimir Putin, ali atmosfera i običaji Hladnoga rata takva je da se to mnogima čini moguće. Odnosno, više se ne čini nemoguće. Znanstvenik i liječnik Bennet Omalu, po čijem je životu i otkriću bolesti koja se zove kronična traumatska encefalopatija snimljen film 'Concussions' u kojem ga je glumio Will Smith, rekao je da bi predsjednička kandidatkinja morala proći toksikološke pretrage jer je možda otrovana
Njen tim izjavio je da je posrijedi upala pluća. Trumpov tim odmah je plasirao optužbe da Hillary Clinton izbjegava svjedočenje pred posebnim odborom oko afere brisanja mailova i da hini bolest.
Isto tako, i neformalna komunikacija preko interneta i klasični mediji, buknuli su raspravama o tome kako je 68-godišnja kandidatkinja prestara za to da bude predsjednica Amerike. No baš zato što ima strahovito mnogo spinova, podmetanja, i jer je raspoloženje javnosti povišeno, nestrpljivo, njen tim se ne bi usudio lagati. Što ima čudno u tome da je u kampanji, mijenjanju lokacija, naporu, izloženosti klima uređajima, a srela je i bila blizu stotina ljudi, zaradila upalu pluća?
Roosevelt u kolicima, Churchill depresivan, Kennedy na lijekovima...
Roosevelt je Drugi svjetski rat dobio iz invalidskih kolica, Churchill također iako je bio klinički depresivan. (Napisao je da ima dojam da kad se okrene i pogleda iza sebe, crni pas, njegova depresija, kesi zube. Dobio je i Nobela za književnost, nebitno za ovu temu.)
John Kennedy bio je konstantno u bolovima, slomljen teškim kroničnim bolovima, zbog čega je bio stalno poludrogiran koktelima lijekova protiv bolova i amfetaminima da ga dižu. Dakle, može valjda i ona dobiti upalu pluća. Tako je tekla više manje debata oko njene bolesti dok se nije javio doktor Bennet Omalu i tvitao da je možda otrovana.
OK, nije Putin puhao i šmrcao u nju
Omalu je znanstveni superstar, elita liječničke elite. Da je to rekao netko manje ugledan, njegov tweet ne bi prenio Washington Post, ali kako jest, sada ta teza ima dodatnu težinu. Omalu se izborio protiv cijelog američkog sportsko-poslovnog establišmenta, i još kao Nigerijac, da se prizna nova bolest. On nije potkupljiv, on ne radi usluge, ima i takvih ljudi. Ali problem je taj da nije ponudio liječnički, nego privatni, politički argument: Ne vjerujem ni Trumpu ni Putinu, rekao je u narednom tweetu.
Sad se debata oko njene upale pluća grana u to tko kome podmeće, je li ona stara i slaba, je li trebala slati mailove ili ne i tome slično. (Visoki američki dužnosnici ne smiju imati privatne mailove. Apsolutno svaka njihova komunikacija mora biti javna. Ona je imala privatni mail i obrisala ih je. Sad je na tome ruše.) Ali na stranu to, kako je uopće moglo doći do toga da itko pomisli da bi predsjednik Rusije mogao željeti otrovati moguću predsjednicu Amerike.
Je li to moguće, da je fronta Hladnoga rata tako užarena, tako – prava? OK, nije Putin puhao i šmrcao u nju, nije ju zarazio upalom pluća, ali zašto je to Omalou, liječniku, palo na pamet?
Gorbačov i Jeljcin nisu ubijali, ali Putin...
Pogledajmo: Gorbačovu ne bi palo na pamet da ubija političare i javne ličnosti čak ni u Rusiji. On je s time prestao. Borisu Jeljcinu, neka je imao stotinu mana, ne može se prigovoriti da je ubijao, a pogotovo ne na međunarodnoj sceni. Štoviše, ta dvojica prekinula u s tom višedesetljetnom praksom. Ali Putin ili 'Putin', dakle službe kojima je on pokrovitelj, jest, i u Rusiji i vani. U Rusiji je nedavno likvidiran Boris Njemcov, pravi demokrat, a ne putinovska verzija demokrata.
Premijer u doba Jeljcina, Njemcov je najprofiliranija, najviše rangirana likvidirana osoba. Dakako, jako je bilo prominentno ubojstvo novinarke Ane Politkovskaje. Oligarh Hodorkovski proveo je 10 godina u kazamatu u Sibiru, jer nije bio Putinu po volji. U Londonu je nađen mrtav oligarh Boris Berezovski, navodno je bilo samoubojstvo; hajde, i to je moguće.
Trovanje Litvinenka
Konačno, najpoznatije ubojstvo bilo je ono 2006. prebjega ruske službe Aleksandra Litvinenka. Litvinenko, koji je u Londonu živio skromno s obitelji, a financijski ga je pomagao Berezovski, bio je otrovan. (Berezovski je nakon toga jako povisio stupanj svoga osiguranja.) Od tog momenta pa dosad, odnosi Londona i Moskve nisu se bitno popravili, jer Kraljica ne voli da joj druge zemlje ubijaju na njenom tlu. Osjetljivi su na suverenost. Istraga oko Litvinenkove smrti ustanovila je povezanost Rusije i Litvinenkove smrti, ali nisu izravno optužili Putina. Umjesto toga, svi su mediji i eksperti javili kako je tako visoko profilirano ubojstvo bilo nemoguće bez izričite Putinove dozvole.
Ali u pozadini ovih poznatih likvidacija mnogo je drugih i ubojstava i pokušaja ubojstava. Svaka iznenadna teška bolest, ma kako izgledala obično ili nevino, nekog od političara, intelektualaca, pisaca koji oštro i utjecajno kritiziraju Putina ili štete njegovim poslovnim interesima izaziva veliku pažnju službi zemalja u kojima se ona dogodi. Kad se nešto takvo dogodi, i kad se posumnja, sve se digne na noge, i policija, i pouzdani vrhunski liječnici i eksperti kremljolozi.
Ukrajina, plin, sankcije prema Rusiji, eto to je u igri. Sve što se dogodi osobama koje stanu na put ruskim interesima, pa makar se otrovao šampitama iz slastičarnice iz kvarta, istražuje se kao potencijalan neprijateljski čin, a često i jest. Dakako, govorimo o ozbiljnim i velikim zemljama, o Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj. Recimo da je onaj što je jeo šampite ili stare dagnje umro – nema dokaza ni za što, ali obje strane znaju što je u igri. Hladni rat bio je pun sličnih ubojstava, onda je neko vrijeme zamrlo, i sad se ponovo zahuktalo.
