Riječ je o autoru koji na moderan i inovativan način njeguje tradicionalnu japansku formu vrtova, koja u sebi ne samo što ujedinjuje arhitekturu i poseban osjećaj za krajobraz, nego upliće niz filozofskih i svjetonazorskih poruka, među njima i onu mira kao preduvjeta susreta čovjeka sa samim sobom, a onda i vlastite kulture s drugom i drugačijom. Te u suvremenom svijetu sve rjeđe odlike Iso Hayata oživio je prije dvije godine u projektu uređenja japanskog vrta riječke Osnovne škole Vežica, a ovih dana svoju poruku prenio je i na Pagu.

U riječko-japanskom vrtu, po mnogo čemu jedinstvenom i svjetski raritetnom projektu, japanski arhitekt koristio je i elemente tradicionalne paške čipke, polučivši dvostruki učinak: s jedne strane djelovalo je iznenađujuće, da ne kažemo šokirajuće.

Posjetitelj bi se najprije zapitao: Otkud sada čipka u japanskom vrtu, odnosno, kako i tko je spojio te dvije narodne baštine odvojene tisućama milja i stoljeća?

Odgovor je: gospodin Hayata koji je osobno poželio posjetiti mjesto na kojem nastaje 'vezeni haiku', kako bi na japanskoj kulturi blizak način moglo prispodobiti umijeće paških čipkarica. Tada to nije bilo moguće organizirati, a ove godine u listopadu želja je
i realizirana. Nedavno je Isa Hayata u Kneževom dvoru u Pagu osobno nazočio otvaranju svoje izložbe pod nazivom 'Susret'.

Bila je to prigoda da Pažani doznaju nešto više o umjetniku koji je svojim specifičnim poimanjem onoga što naziva New Japanese style Garden (Novi stil japanskog vrta) povezao Japan s brojnim dijelovima planeta. Hayato Iso odrastao je u Utsunomiyi, stotinjak kilometara sjeverno od Tokija, i na neki način spojio je nagnuća oca arhitekta i majke dizajnerice cvjetnih aranžmana.

'Mojih oboje roditelja čvrsto su vjerovali u inkorporiranje prirode u svoj dizajn, što je uvelike utjecalo na moje sjećanje i promišljanje prostora i krajobraza', kaže nam gospodin Hayato, objašnjavajući kako ga je ta 'obiteljska vokacija' uputila na studij krajobrazne arhitekturu na Umjetničkoj akademiji u Osaki gdje se dodatno zainteresirao za ravnotežu prirodnog okoliša u procesu izgradnje. Nakon diplome svoju kasniju usmjerenost k sučeljavanju različitih kulturoloških obrazaca brusio je na prestižnom 'Royal botanic Gardens Kew School of horticulture' u Londonu.

'Bio je to trenutak kad sam u proučavanju hortikulture počeo cijeniti i asimetriju u krajobraznoj arhitekturi', kaže nam dok prelazimo kroz njegova profesionalna i osobna putovanja različitim prostorima i kontinentima.

Nakon Londona školovanje je nastavio u području ornamentalnog dizajna vrtova u 'Vrtovima Longwood' u Pensilvaniji (SAD), a potom je nakon rada u nekoliko različitih institucija osnovao vlastitu tvrtku ISODECO, čija je suština, kako kaže, 'ekološka suvremena umjetnost kao osnova krajobrazne arhitekture'.

Ono što je ključno i što ga je u konačnici dovelo u Hrvatsku, Rijeku i Pag jest načelo da njegovi projekti uvijek uključuju elemente lokalne kulture i povijesti kao poveznice s lokalnom zajednicom. Uz naglasak na interakciji ljudi s prostorom, Hayato pokušava prenijeti i priču uz svoj dizajn.

Kako se tu našla čipka, djelo paške čipkarice Mirjane Tkalčec, koje je inkorporirano u staklenom dijelu kružnog portala japanskog vrta OŠ Vežice?

'U klasičnom pristupu japanskim vrtovima uobičajeno se koriste tradicionalni, dakle, isključivo japanski materijali. U tom kontekstu moje inzistiranje na korištenju lokalnih materijala smatra se velikim odmakom. Primjerice, uz pašku čipku, riječki vrt je jedinstven i po tome što su tu prvi put u gradnji japanskog vrta korišteni isključivo domaći materijali, kamen iz Gorskog kotara, slavonski hrast te mediteransko bilje i raslinje. Zbog toga, kada sam imao ovu izložbu u Yokohami, neki tradicionalisti nisu baš odobravali taj potez, a kasnije se može reći da sam u pozitivnom smislu napravio bum u Japanu. Ono što je posebno znakovito jest da me umijeće paške čipke osvojilo na prvi pogled i to preko interneta. Do projekta u Rijeci nikad se nisam suočio s tim biserom vaše kulture, nisam znao za Pag niti sam ga prije posjetio. Kao što znadete, u dekoraciji japanskoga vrta kamen ima posebnu i važnu ulogu, a paška čipka omogućila mi je da tradicionalnom pristupu profinjenosti i otmjenosti udahnem novu snagu. Čvrstina kamena i prividna krhkost čipkaste rozete tu su u posebnom balansu i posebno me raduje što su posjetitelji vrta, a sada i Pažani, na izložbi tu moju nakanu intuitivno doživjeli. Mislim da je to najbolji pokazatelj da je naziv izložbe 'Susret' pun pogodak', kaže Hayato.

Po njemu rad na čipki i rad na uređenju japanskog vrta na neki način crpe energiju iz istog duhovnog vrela: smirenosti i sabranosti duha, u trenutku kad je on u stanju nadilaziti konvencionalne podjele i pronalaziti nove oblike sklada. U tom smislu pitanje o 'nemodernosti' čipke i njenom doživljaju isključivo kao baštine (što se ponekad može čuti u nekim domaćim krugovima) smatra ograničavajućim.

'S čipkom je kao i s japanskim vrtom. U čipkanju, kao i u pejzažnim minijaturama, sve ima svoj smisao i ne mislim da treba robovati konvencijama. Tako, primjerice, hrđavi metalni elementi koji se mogu vidjeti u riječkom vrtu predstavljaju prolaznost, a krov kućice za čaj koji je napravljen od brodskog lima pokušava uspostaviti vezu s riječkom brodogradnjom. U vodopadu se nazire staklena skulptura koja simbolizira šarana. Prema legendi iz jednog japanskog povijesnog razdoblja, šaran pliva uz slap i ako u tome uspije, pretvorit će se u zmaja i odletjet će u raj. To simbolizira uspjeh, ustrajnost. Naravno, i rad na čipki i rad na vrtu mora slijediti neke okvire. U slučaju japanskog vrta oni se daju iščitati tako da se u njemu prepoznaju dvije veće cjeline: prvim dijelom dominira vodopad, što predstavlja pokret, a drugim djelom kućica za čaj, što simbolizira tišinu. Te dvije cjeline povezane su tzv. meditativnom stazom. Cijeli je prostor uređen prema konceptu vrta iz povijesnog razdoblja Momoyama (kraj 16. i početak 17. stoljeća), kojeg karakterizira prisutnost čvrstih i postojanih kamenih blokova te mjesto za uživanje u čaju', kaže Hayato, sjećajući se kako je tijekom otvaranja vrta u kućici za čaj majstorica ceremonije pripremanja i ispijanja čaja Nanako Takeda izvela ritual njegova ispijanja.

No kraj tradicionalnog rituala ne iscrpljuje sve potencijale vrta, jer Hayatov projekt otvara mjesto za suvremenost. U riječkom vrtu najveću ulogu imaju učenici i djeca, koji se brinu o biljkama i njegovom održavanju, a u tome im pomažu štićenici Centra za rehabilitaciju Rijeka. U tom smislu vrt dobiva i jednu novu - odgojnu notu.

Izložba 'Susret' će u prostoru Kneževa dvora biti otvorena od 1. do 6. listopada, a tijekom tih dana predviđena je i radionica za djecu koju će održati japanski autor, apostrofirajući pašku čipku i njen značaj.

'U čipki ima puno elemenata koje ističe istočnjačka filozofija, a to su strpljenje, strpljenje i samo strpljenje – i poruka da ono donosi rezultate', zaključuje Hayata.

Izložba nakon Paga odlazi u Rijeku, a potom putuje na još jedan novi kulturološki put. Sa svojim 'Susretom' između Hrvatske i Japana Iso Hayata pozvan je u New York.