Govor mržnje je izgovoreni ili napisani tekst koji ima za svrhu poniziti i uvrijediti. Dovodi do toga da se potiče nasilje prema osobi ili grupi kojoj je to usmjereno, kazao je u HTV-ovoj emisiji "Otvoreno" Dejan Ajduković i naglasio da je govor mržnje u europskim državama, pa tako i u Hrvatskoj, zakonski zabranjen zbog posljedica koje izaziva.
Govor mržnje, kazao je Dejan Ajduković s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, potiče na nasilje prema pojedincima ili drugim osobama na temelju nekih njihovih osobina kao što je spol, rod, rasna, etnička pripadnost ili nešto drugo.
'Oni koji su najčešće pogođeni su oni koji su nužno malo drugačiji od većine. Ili pak neki drugi misle da su drugačiji, ili možda pripadaju nekoj drugoj grupi koja nije njihova', objasnio je Ajduković za HRT.
Govoreći o tome kakav profil ljudi se najčešće služi govorom mržnje, psihijatar i psihoterapeut Ante Bagarić kazao je da svi u sebi imamo destruktivnu prirodu te pojasnio da je 'čovjekov emocionalni aparat, mentalni aparat sastavljen iz destruktivnih, agresivnih dijelova i kreativnih dijelova'.
vezane vijesti
'Ta dva sustava su negdje u ravnoteži. Kada se ta ravnoteža poremeti, onda takva osoba više nije 10%, 20% ili 30% destruktivna nego 70%, 80%. Zgradu je teško izgraditi, treba puno ljudi, no vrlo je lako srušiti. Destrukcija je primamljivo područje jer tu su svi kreativni, tu su svi pobjednici. Napasti nekog, poniziti nekoga, napisati neku laž, to osam milijardi ljudi radi vrlo efikasno. Napraviti nešto dobro, za to treba edukacija, sposobnosti, motivi', navodi Bagarić i dodaje da kad se otvori prostor mržnji, to znamo i kroz užasne političke pokrete koji su postojali u prošlosti, onda dođe do plamena koji se vrlo teško zaustavlja.
Ako govorimo o mržnji u virtualnom svijetu, nastavio je psihijatar, onda se zbilja u našoj civilizaciji otvorio jedan veliki požar destrukcije koji treba intenzivno zaustavljati jer posljedice mogu biti katastrofalne za pojedince, obitelji, grupe i cijelo društvo. Kada je riječ o modernom dobu, govor mržnje često se plasira i zapravo dolazi iz anonimnosti. Bagarić je rekao da su se dosad razvijali obrasci kako da se to nadzire, kontrolira, upravlja, odnosno kako da se smanjuje šteta.
'Međutim, sad s otvaranjem tih dostignuća, odjednom smo dobili opciju da više nema nadzora, nema kontrole. To postaje još opasnije', dodao je.
Sloboda završava onda kada počne ugrožavati vašu slobodu, naglasio je Zdravko Kedžo sa Sveučilišta u Dubrovniku.
'Za svakog od nas sloboda završava onog trenutka kada postane okvir i smeta nečijoj tuđoj slobodi. U cijeloj priči ima puno licemjerja. I danas u okviru naše europske obitelji postoje ozbiljni razgovori o tome. S jedne strane je to bogatstvo slobode, konvencija, sloboda izražavanja, kreativnosti uz sve još i nove medije, nove dosege itd. Onda se još govori da se zbog te kreativnosti ipak ne treba sad posebno nešto stiskati.
S druge strane, ljudi kažu, dobar dio javnosti, otišlo je to predaleko. Dakle, to je otišlo jako predaleko. A posljedice na koncu počinju biti pojedinačne, smrtne, svakakve, ali za društvo pogubne', smatra Kedžo koji dodaje da danas postoji ogromna masa medija koja živi od klikova, pregleda, profita i našeg interesa. Da mi nismo zainteresirani za te medijske sadržaje, ne bi ih oni emitirali, kazao je i dodao da se grijeh nikad nije bolje prodavao kao sad.
