Prvo će žalbu obrazložiti obrana generala Gotovine, a u poslijepodnevnom dijelu ročišta obrana generala Markača. Obje obrane imaju po sat i pol za izlaganje, a isto vrijeme dodijeljeno je i tužiteljima za odgovor na žalbe.

Gregory Kehoe započeo je, uz kratki sažetak slučaja, iznositi argumente obrane Ante Gotovine u žalbenom postupku pred Haškim sudom u kojem će nastojati dokazati da nije bilo neselektivnog bombardiranja mjesta tijekom operacije Oluja koje bi uzrokovalo masovni egzodus srpskog civilnog stanovništva.

Kehoe je rekao da su topnička djelovanja bila profesionalno izvedena i da nije bilo prekomjernog granatiranja, kakva je bila i zapovijed generala Ante Gotovine. To su pokazala i izvješća među kojima i UN-ovo u kojima se navodi da nije bilo nikakvih protupravnih napada na gradove. Nitko nije nikad utvrdio, smatra on, da je netko od Srba napustio tzv. Krajinu zbog protupravnog napada ni dokaza da je ijedan srpski civil poginuo zbog nekakvog prekomjernog granatiranja. Gotovinin odvjetnik smatra da je sudsko vijeće uspostavilo vlastito pravilo od 200 metara kada je u pitanju neselektivno bombardiranje i da nije u pitanju međunarodni standard, te ne može biti temelj za donošenje odluka.

Zapitao se zašto je pravilo od 200 metara od ključnog značaja za tužiteljstvo. Kehoe smatra da je Vijeće pogriješilo kada je uvelo pravilo od 200 metara za neselektivno bombardiranje. Također je rekao da nikad nisu upozorili obranu da će to pravilo biti korišteno u postupku. Odvjetnik Kehoe smatra da su se pravilom od 200 metara popunile rupe u optužnici i preokrenuta je obaveza dokazivanja s tužiteljstva na obranu tako što je svaki cilj udaljen više od 200 metara od vojnoga prikazan kao civilni.

Tužilaštvo je smatralo, govori Kehoe, da je bilo malo ciljeva koji su se mogli okarakterizirati kao vojni, pa su napade označili kao protupravne napade na civile. Tako je cijeli grad prikazan kao civilna meta. Onda je obrana dokazala postojanje vojnih ciljeva u gradovima, pa je Vijeće uvelo pravilo od 200 metara kako bi pogodovalo tužiteljstvu. Obrana generala Gotovine smatra da je primjer nelogičnosti pravila Raspravnog vijeća od 200 metara prazno polje na koje su pale tri granate i koje je označeno kao civilno jer je HV gađao vojni objekt udaljen 400 metara.

Riječ je preuzeo odvjetnik Luka Mišetić koji će govoriti o pitanjima 3 i 4, treba li nalaz raspravnog vijeća da je došlo do protupravnog granatiranja potvrditi, ukoliko se zaključi da je zaključak o mjestima udara bio pogrešan. Mišetić smatra da je odgovor 'ne' jer se svi zaključci Vijeća temelje na pravilu od 200 metara. Mišetić kaže da je trebalo uzeti u obzir mišljenje kanadskog generala Leslieja o standardu o 400 metara, pa bi vidjeli od je samo 0,5 posto projektila palo izvan toga područja. Također se poziva na izvještaje promatrača UN-a koji su zaključili da nije bilo neselektivnog granatiranja, kao i da je zapovjednik topništva Marko Rajčić ustvrdio da je u 95 posto slučajeva pogodilo vojne ciljeve, a svega pet posto civilna područja. Mišetić je ustvrdio da tijekom granatiranja nije poginuo nijedan civil.

Milan Martić bio je legitiman cilj

'To više nego dovoljno dokazuje da je zapovijed generala Gotovine bila zakonita čak i ako uzmemo u obzir pravilo od 200 metara jer je i u tom slučaju 95 posto svih projektila ispaljeno na vojne ciljeve', kazao je Mišetić. On kaže da Sudsko vijeće nije uzelo u obzir izvješće promatrača UN-a jer bi u tom slučaju njegova odluka trebala biti drukčija. Što se tiče ciljanja Milana Martića, Mišetić kaže da je on bio legitiman cilj kao vrhovni zapovjednik protivničke vojske, posebno jer nije bilo dokaza je u njegovoj blizini bilo civila. Mišetić je krenuo s očitovanjem o četvrtom pitanju koje glasi: 'Treba li zaključak o postojanju udruženog zločinačkog pothvata ostati ako se utvrdi da nije bilo nezakonitih topničkih napada?' Obrana kaže: ne.

Odvjetnik smatra da, ukoliko se dokaže da neselektivnog granatiranja nije bilo, temeljeno na pravilu od 200 metara, onda ne postoji ni zajednički zločinački pothvat. Sudac Robinson je pitao: 'Kada obrana kaže da je 95 posto projektila palo na vojne ciljeve, znači li to onda da je preostalih pet palo na civilne ciljeve?' Mišetić je rekao da ne, nego je stav obrane da se radilo u pogreškama u gađanju. Mišetić također kaže da na brijunskom sastanku nije bilo dogovora o progonu civila, kao ni o granatiranju gradova.

Srbi su napustili Krajinu po zapovijedi svojih vođa

Obrana Gotovine ističe da, ukoliko se obori pravilo 200 metara, onda padaju sve ostale optužbe koje osuđuju generala Gotovinu. Mišetić je rekao da srpsko stanovništvo nije napustilo je teritorij takozvane Krajine zbog prekomjernog granatiranja, nego zbog zapovijedi svojih vođa. Mišetić je rekao da o tome postoje i izvješća UN-ovih promatrača, ali sudsko vijeće ih nije uzelo u obzir. 'Ne postoje dokazi da je ijedna od 1.200 granata koje su pale na gradove izazvala razaranje civilnih ciljeva niti je ijedna žrtva stradala', kazao je odvjetnik Mišetić. 'Zapovjedi generala Gotovine bile su usmjerene na vojne ciljeve, svi dokazi idu tome u prilog i zato tražimo oslobađajuću presudu za generala Gotovinu', zaključila je obrana.

Tužiteljstvo je uložilo prigovor na prikazane karte jer smatraju da veličine na njima ne odgovaraju  odnosima u stvarnosti.

Ova presuda je presedan

Sudu se obratio odvjetnik generala Gotovine Payam Akhavan. Onje rekao da osuđujuća presuda Gotovini predstavlja neprovođenje pravde ipresedan. 'Ova presuda predstavlja presedan koji će onemogućitizakonito vođenje rata', rekao je Gotovinin odvjetnik.

Nakon tužitelja, obrane dvojice generala će, ukoliko žele, odgovoriti na izlaganje tužitelja i svaka je dobila po pola sata. Žalbeno vijeće predvidjelo je i da se generali Gotovina i Markač osobno obrate sucima na kraju ročišta i za to su odvojili po deset minuta.