Na putu od mjesta proizvodnje do mjesta konzumacije kvari se odnosno baca otprilike trećina hrane mjereno masom, u vrijednosti do 940 milijardi dolara godišnje, procjenjuje specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu FAO.

Proces utvrđivanja standarda za obračun izgubljene i bačene hrane i za podnošenje odgovarajućih izvješća predvodio je Svjetski institut za resurse a u njemu su sudjelovali i Forum za potrošačku robu, FAO, Program Ujedinjenih naroda za zaštitu okoliša (UNEP) i Svjetsko poslovno vijeće za održivi razvoj.

Standard uključuje međunarodne definicije i zahtjeve prema vladama, kompanijama i drugim organizacijama da podnose izvješća o utvrđenom gubitku i rasipanju hrane i da uspostave kontrolu nad tim procesima kako bi ih ublažile, tumače autori standarda.

Cilj je te inicijative preusmjeriti više hrane prema 800 milijuna pothranjenih ljudi širom svijeta i smanjiti emisiju štetnih plinova u proizvodnji nepojedene hrane, čiji udio u ukupnoj emisiji iznosi oko osam posto.

"Jednostavno nema razloga da se toliko hrane gubi i baca", upozorio je predsjednik Svjetskog instituta za resurse Andrew Steer.

"Sada imamo moćan novi alat koji će vladama i kompanijama pomoći da uštede na troškovima, zaštite resurse i pobrinu se da više ljudi dobije potrebnu hranu", dodaje Steer u priopćenju.

Kompanije, zemlje i gradovi često ne raspolažu informacijama o tome koliko hrane izlazi iz opskrbnog lanca te zašto se to događa i gdje. Definicije gubitka i rasipanja hrane također se uvelike razlikuju, što otežava usporedbu, pokazuje dokument o novom standardu.

"Veliki je izazov upravljati nečime što ne mjerite", dodaje se.

Pascal Greverath iz Nestlea navodi da je taj prehrambeni div testirao standard kako bi izmjerio gubitak svježeg mlijeka u lancu opskrbe u Pakistanu gdje ga nabavlja od više od 100 tisuća poljoprivrednika.

Zahvaljujući rashlađenim spremnicima u selima i sustavima hlađenja upotrijebljenim u transportu bačeno je samo 1,4 posto prikupljenog mlijeka, pokazao je novi standard. Usporedbe radi, odgovarajući prosjek u toj zemlji iznosi više od 15 posto.

Stručnjak FAO-a za agroindustriju Robert van Otterdijk kaže pak da će njegova agencija početi primjenjivati standard u zemljama u razvoju kako bi utvrdili njegove mogućnosti u generiranju boljih podataka o gubitku i bacanju hrane.

U zemljama s niskim dohotkom veći je problem "gubitak" hrane, odnosno kvarenje hrane tijekom žetve, te pri skladištenju, transportu i obradi. U bogatijim zemljama fokus je na bacanju hrane.

Zagovornici standarda predstavljenog na Globalnom forumu za zeleni rast u Kopenhagenu nadaju se da će ga vlade usvojiti u sklopu mjerenja napretka u ostvarivanju novih ciljeva održivog razvoja, koji predviđaju da se bacanje hrane prepolovi do 2030. U istom je roku predviđeno i smanjenje gubitka hrane.