Matić se, kad je izbio Domovinski rat, pridružio braniteljima Vukovara na Trpinjskoj cesti. Nakon aktivnog sudjelovanja u obrani Vukovara, zarobljen je te je odveden u devetomjesečno zatočeništvo u tri srpska koncentracijska logora.

Sjećanja na obranu Vukovara i zatočeništvo u Srbiji opisao je 2001. u knjizi 'Ništa lažno'.

'U ratu je čovjek još uvijek koliko-toliko gospodar svoje sudbine, ali u zatočeništvu sve maske nezadrživo padaju. U trenucima kada netko drugi upravlja našim životima i postaje pravi gospodar situacije, istinski karakteri ljudi izbijaju na površinu', piše u ulomku knjige.

Potresna svjedočanstva iz logora

Evo kako je Fred Matić o tim strašnim danima prije nekoliko godina govorio za HRT-ov Puls.

Logora bi se, govorio je tad, sjetio u svakodnevnim situacijama, primjerice u banci ili pošti, kada se nađe ispred šaltera, s nekim tête-à-tête. Podsjećalo bi ga to na ispitivanja u logorima, izazivalo nelagodu.

'Teško je reći što je čovjek tamo sanjao. Ono čega se ja najviše sjećam, ta prva noć nakon svega onog maltretiranja, nakon tri mjeseca rata, nakon provedenih više od 24 sata u autobusima, premlaćivanja, ubojstava koja sam vidio, sveg onog zla, hladnoće koja je bila nevjerojatna...

Kad su nas duboko u noć, već su možda bili i rani jutarnji sati, konačno pustili na miru, sjećam se da sam utonuo u san sa željom da se nikad više ne probudim... Volim reći da sam dobio batina za deset normalnih života. Međutim, kad sam vidio neke svoje prijatelje kojima su polomljena rebra, vilice, izbijeni zubi, koji su dolazili u velikim modricama, vraćali se u te naše štale ili ćelije u kojima smo bili, pomalo mi je i neugodno pričati o tome da sam dobio batina. Ali dobio sam, za deset normalnih života', ispričao je Matić.

Gdje je bilo najgore?

'Svaki od tih logora imao je dobre i loše strane. Stajićevo je bila štala za životinje, uvjeti su bili najgori. Niš i Mitrovica su ustvari zatvori, ali prema nama se ponašalo kao prema logorašima, znači nema elemenata zatvora.

Tako da je teško reći, u Nišu je najgore recimo bilo što se tiče tih stražara, čuvara, koji su nas životinjski maltretirali. To su djeca, klinci od 18 godina koji su svakog dana bili sve gori. Dakle, kad misliš da ne može biti gore, on je ujutro još gori, pa je sutradan još gori', ispričao je Matić.

'Uvijek kažem - ne što je posljedica, nego što je uzrok. Ja sam u svom gradu, u svojoj ulici, čuvam sebe, svoje prijatelje, svoj grad, svoju zemlju. Nemam apsolutno grižnje savjesti. Više puta sam istaknuo kad gledam film, u stanju sam zaplakati, i zaplačem, ne sramim se toga. Međutim što se tiče ovih ratnih događaja, uvjeren sam da sam se ponašao viteški, nemam nikakve grižnje savjesti, nemam zbog toga nespavanja... Svako jutro ja se preispitujem. Kad se brijem, pogledam se u oči i znam da sam čist kao suza', rekao je tom prilikom Matić.

Bez obzira na to sve, Matić je isticao kako ne treba mrziti Srbe - da ih treba otkriti i kazniti zločince, ali ne i živjeti u prošlosti. Kasnije je rekao kako Vukovar nije ubijen 1991., već da su ga ubili 'Karamarko i ekipa 2013. s dvije kolone'.