Tomislav Karamarko ne može pobjeći od odluke HDZ-ove Vlade, u kojoj je on sjedio 2009. godine, kada se donosila odluka o uvođenju ćirilice u Vukovaru. Statut gradskog vijeća o provedbi te odluke u Vukovaru donio je također lokalni HDZ. Karamarko se branio da je bio samo ministar unutarnjih poslova i da s tom odlukom nije imao veze, no prema dokumentima Slobodne Dalmacije nije to tako jednostavno
Gradsko vijeće Grada Vukovara 14. srpnja 2009. godine donijelo je novi Statut Grada Vukovara i u članku 51. stavak 3. uredilo slobodnu uporabu srpskog jezika i ćiriličnog pisma i u službenoj komunikaciji u javnim poslovima iz samoupravnog djelokruga Grada Vukovara.
Dokument koji je objavila Slobodna Dalmacija ne precizira detalje. Lokalni vukovarski HDZ je, naime, uz pomoć SDSS-ovaca s kojima je tada koalirao, u Statut Grada uvrstio i odredbu po kojoj, sukladno Ustavnom zakonu, 'pripadnici srpske nacionalne manjine imaju pravo slobodne uporabe srpskog jezika i ćiriličnog pisma u društvenom i javnom životu, te u službenoj komunikaciji u javnim poslovima iz samoupravnog djelokruga Grada Vukovara'.
Ćirilica je ušla na velika vrata u Vukovar iako za njezino uvođenje u tom trenutku nije bilo nikakve zakonske osnove, osim dobre volje vukovarskih HDZ-ovaca.
U izvješću o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina iz 2009. godine, spominje se i propagandna akcija koju je Karamarkovo Ministarstvo unutarnjih poslova provelo kako bi potaknulo građane srpske nacionalnosti da traže izdavanje dvojezičnih osobnih dokumenata: osobnih iskaznica koje bi, osim na latinici, bile ispisane i na ćirilici.
'Očekuje se da će napretku u praktičnoj primjeni službene dvojezičnosti pridonijeti i mjera Akcijskog plana za provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, prema kojoj je Ministarstvo unutarnjih poslova izradilo promotivne obavijesti kojim se pripadnike nacionalnih manjina dodatno upoznaje s pravom na izdavanje osobnih iskaznica koje su, uz hrvatski jezik i latinično pismo, popunjene i na jeziku i pismu pojedine nacionalne manjine...', stoji u Izvješću.
Karamarko je čitav slučaj naprosto odšutio. Ničim, ni u jednom trenutku, nije dao do znanja, ni na užem kabinetu, ni na sjednici Vlade, ni kasnije tijekom saborske rasprave, da se protivi uvođenju ćirilice u Vukovar.
Tadašnji potpredsjednik Vlade Slobodan Uzelac potvrdio je da se u Vladi nitko tome nije usprotivio: 'Ne samo da nije bilo disonantnih tonova na našim zatvorenim sjednicama, nego ih nije bilo ni u primislima. Oko ovih pitanja bili smo unisoni, a svim postignućima smo se hvalili. Zato je bilo svejedno tko će od nas u Saboru braniti to izvješće, jer jednako bismo govorili ja, ili tadašnji ministar Mlakar, ili Karamarko.'
I drugi visoki dužnosnik tadašnje Vlade tvrdi da Karamarko nije tražio poštedu od dodijeljenog mu zadatka: 'Bilo je situacija kada je netko od nas znao reći: Ne bih ja o tome govorio, nađite nekog drugog tko će to braniti bolje od mene. Ili se ne bi baš sa svime slagali, ili iz nekog drugog razloga, no bilo je načina da se odbije javno zastupati pojedine zakone, dokumente ili izvješća. Karamarko nije od Jadranke Kosor zatražio da ga povuče.'
No zato Tomislav Karamarko u rujnu 2013. godine govori sasvim drukčije. Logično, jer je ovaj put u opoziciji, i to kao šef stranke koja je već neko vrijeme na najnižim granama u povijesti postojanja: 'Vlada je postojeći Ustavni zakon o manjinama implementirala na nezakonit način. Ovaj HDZ se ne slaže s postavljanjem ćirilice. Tražimo da Vukovar bude grad posebnog pijeteta, tražimo od Vlade da ima senzibilitet i emociju za ono što se događa u Vukovaru.'
'To je bio HDZ prije mog dolaska, ovaj HDZ se s tim ne slaže. Ovo nije drugi HDZ, ali je drukčiji. Ne mogu ja ulaziti u to što je mojim prethodnicima bilo u glavi', rekao je nedavno predsjednik HDZ-a.
