Prošlog tjedna ništa u svijetu nije bilo izvjesnije od pobjede Vladimira Putina na predsjedničkim izborima. Sedmicu ranije Nacionalni narodni kongres Kine usvojio je ustavne promjene, čime se otvara put predsjedniku Xi Jinpingu za doživotan ostanak na vlasti. Dva dana kasnije turski je parlament izglasao promjene izbornog zakona koje će Recepu Erdoganu omogućiti da se zabetonira na predsjedničkom položaju, a sljedeći su izbori (2019.) tranzicija Turske iz parlamentarnog sustava u sustav u kojemu se politička moć koncentrira u rukama jednog čovjeka.

Erdogan je na vlasti 15 godina i ne vidi mu se kraja. Xi Jinping je na vlasti pet godina i ne nazire mu se kraj. Putin je na vlasti 18 godina plus novi mandat. Erdogana nazivaju novim sultanom, Putina novim ruskim carem, Jinpingu neki predviđaju dugovječnost Mao Zedonga. Njih trojica vladat će društvom od 1,6 milijardi stanovnika. Sudeći prema šali Donalda Trumpa da bi jednog dana i Amerika trebala imati doživotnog predsjednika, možda bi se i on rado našao u tom društvu. Jer njegova šala nije sasvim bez vraga: anketa Pewa iz 2017. pokazuje da 33 posto republikanaca želi 'jakog vođu', onoga kojemu nad odlukama ne vise Kongres i sudovi.

Sve je to dio priče o svijetu koji zapanjujućom brzinom juri u autoritarne vode. Zagrizli smo u doba 'globalne demokratske recesije', kaže politolog Larry Diamond sa Stanforda.

Svijet je i prošlog tjedna bio uzbuđen zbog spremnosti notornog autokrata Kim Jong-una da se u travnju sastane s južnokorejskim predsjednikom Moon Jae-inom, a u svibnju s američkim Donaldom Trumpom. Naročito je uzbuđena Finska, neutralni teren za ove povijesne sastanke. Iz 'miroljubivog' Pyongyanga prošle srijede stiglo je službeno priopćenje u kojemu se kaže da za zatopljenje odnosa Seul i Washington imaju zahvaliti 'proaktivnim mjerama, toplom domoljublju i volji za obranom mira Demokratske Narodne Republike Koreje'. Uglavnom, delegacije Sjeverne i Južne Koreje te SAD-a stižu u Helsinki, ali premda se sve do Zimske olimpijade u Seulu sa sve tri strane prijetilo nuklearnim oružjem, posrednik u razgovorima, finski ministar vanjskih poslova Timo Soini, izjavljuje da 'pitanje denuklearizacije trenutačno nije na dnevnom redu'.

No ono što ne mogu projektili valjda može detant uz pomoć 150 južnokorejskih umjetnika, uključujući K-pop zvijezde (južnokorejske pop-pjevače) koji krajem mjeseca stižu u petodnevni posjet Pyongyangu da zabave sjevernu braću prvi put nakon 2005.

Znate li što je to šrederizacija, Schröderisierung, Шрёдеризация? To je novi njemački sinonim za korupciju političke elite i tijesan odnos s Kremljem, skovan kao odgovor na tijesne dugogodišnje veze bivšeg njemačkog kancelara, prethodnika Angele Merkel, Gerharda Schrödera i ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Nakon što je Putin osvojio četvrti mandat, oni koji dugo pamte opet su se sjetili te interesne veze, među njima i ukrajinski ministar vanjskih poslova Pavlo Klimkin, tražeći da Njemačka podnese zahtjev Europskoj uniji za sankcioniranje korumpiranog Schrödera, 'najvećeg Putinova lobista u svijetu'. Njemačkog političara optužuju da je kao kancelar pogodovao ruskim interesima, isto to činio nakon napuštanja kancelarske fotelje 2005. i uključenjem u projekt rusko-njemačkog plinovoda, a prošle godine imenovan je predsjednikom ruskog naftnog giganta Rosnjefta, zbog čega ga je kritizirala sama Angela Merkel.

Ipak, na zahtjev o kažnjavanju Putinova prijatelja, Merkeličin glasnogovornik je prošlog ponedjeljka odgovorio kako za takvo što 'njemačka vlada i kancelarka ne vide razlog'.

Razlog za ostavku prošlog tjedna imala je norveška ministrica pravosuđa Sylvi Listhaug iz populističke antiimigrantske Napredne stranke, čime je spriječila pad manjinske vlade. Razlog za ustuk uzbuna je zbog njezinih kritika oporbe na Facebooku. 'Laburiste više zanimaju prava terorista nego nacionalna sigurnost. Lajkaj i dijeli', napisala je uz objavu snimke maskiranih islamskih boraca naoružanih do zuba.

To nije nimalo dobro sjelo laburistima jer itekako bolno pamte 22. srpnja 2011., kada je neonacist Anders Breivik pokosio 69 mladih života u ljetnom kampu Laburističkog pokreta mladih na otoku Utøya i još osmero usmrtio bombom u Oslu. Njezina je kritika bila reakcija na odluku laburista i kršćanskih demokrata da ne glasaju za zakon koji bi, bez sudske kontrole, državi dao pravo na uskratu državljanstva bilo kome osumnjičenom za terorizam i pridruživanje stranim ekstremističkim skupinama.

Inače, Norveška planira 2021. uvesti zabranu poluautomatskog oružja, desetljeće nakon Breivikovog suludog pokolja.

Prošlog tjedna brojale su se nove žrtve među novinarima. Dvojici Reutersovih izvjestitelja počelo je suđenje u glavnom gradu pretežito budističkog Mjanmara, Naypyidawu, zbog pisanja o ubojstvu desetoro pripadnika muslimanske manjine Rohindža, za što im prijeti 14 godina zatvora. A brojale su se i nove izbjeglice koji u Bangladešu spašavaju glave pred terorom domaćih vojnih vlasti.

Dok mjanmarske vlasti sude, broj izbjeglih Rohindža je od prošlog kolovoza narastao na gotovo 700.000. Ali državna savjetnica Aung San Suu Kyi o tome šuti. Zbog njezine šutnje i izostanka pokušaja da zaustavi tragediju, za njezina prošlotjednog posjeta Australiji grupa odvjetnika u ime zajednice izbjeglih Rohindža u Melbourneu uručila joj je tužbu za zločine protiv čovječnosti.

Koje li ironije... Za zločine protiv čovječnosti optužena je nositeljica Nobelove nagrade za mir, liderica Nacionalne lige za demokraciju, borkinja protiv totalitarne jednopartijske države pod vodstvom generala Ne Wina. Bila je najpoznatija politička zatvorenica na svijetu s gotovo 15 godina kućnog pritvora, zbog čega se prosvjedovalo u 12 svjetskih gradova.

P.S. Kako bi izgledao Trumpov čuveni meksički zid protiv upada južnih ilegalnih susjeda, dugačak 3257,84 kilometra, kada bi bio izgrađen u Europi? Portal Amazing Maps zorno je to pokazao na karti Europe. Zid dakle počinje na samom jugu Portugala, malo ispod Lisabona, prolazi cijelim središnjim dijelom Španjolske, jugozapadnim dijelom Francuske, preko juga Njemačke ide kroz Češku preko Praga i preko Poljske kroz Varšavu te završava u ruskom Minsku.