Kamešnica je planina u sastavu gorja Dinarida, a prijevoj Vaganj oduvijek je bio najkraća veza između Dalmacije i Bosne. Najviši je vrh Kamešnice Konj na 1.866 metara nadmorske visine i nalazi se na teritoriju Bosne i Hercegovine. U podnožju planine s hrvatske strane se nalazi plato Podi.

Taj je plato zapravo cilj našeg izleta u sklopu serijala u kojem vas vodimo na manje poznate lokacije u Dalmaciji. Ovaj put idemo u unutrašnjost i duboko u zaleđe Dalmacije. U podnožje planine na plato Podi se putuje iz Sinja i najprije se treba preći most preko rijeke Cetine kraj mjesta Han u Obrovcu Sinjskom. Odatle se dalje obnovljenom cestom penjemo na visoravan Podi pod Kamešnicom.
Taj je plato primjer potpuno očuvanog prirodnog krajolika surove ljepote. Današnja ruta ceste koja vodi do Vagnja je ista ona ruta koju su još ucrtali rimski graditelji u Dalmaciji prije dvije tisuće godina. Od Salone, preko Klisa i Dicma vodila je ta stara rimska cesta do prijevoja Vaganj u Livanjsko polje i dalje u unutrašnjost Bosne.

Ta je makadamska cesta do prije tri desetljeća bila glavna komunikacija. Gradnjom nove ceste do Livna preko Trilja taj stari put bio je gotovo zaboravljen, no njegovom obnovom opet je otvoren najkraći pravac iz Dalmacije u BiH.

Plato Podi, u podnožju prijevoja Vaganj veliko je, skoro sasvim nenaseljeno područje između Cetine i Kamešnice. Jedino manje naselje je zaseok Bili Brig u blizini kojeg je prolazio nekadašnji makadamski put prema Livnu. Visoravan je mjestimično travnata i kamenita s manjim bukovim šumama i pogodna za stočarstvo.

Iz Obrovca Sinjskog automobilom smo krenuli prema platou Podi, a onda dalje pješice od Bilog Briga prema podnožju planine. Planinske staze, pastirski putevi i makadamske ceste su pogodne za pješačenje, ali i za bicikliste. Turistička zajednica grada Sinja taj je prostor već uključila u mrežu postojećih biciklističkih staza na teritoriju općine. Za pješačke ture i izlete u podnožje Kamešnice najbolje je ići u proljeće i jesen. Planina je i granica klimatoloških područja pa je potreban oprez ako se planinari jer su moguće nagle promjene vremena.

Sada na plato Podi i na Kamešnicu, osim pastira sa svojim stadima, dolaze samo planinari i lovci sa šireg sinjskog područja. Plato je potpuno nepoznat u turističkom smislu, ali to će se vjerojatno u skoroj budućnosti promijeniti.

U svojoj turističkoj inspekciji otkrili smo zelene vrtače i pašnjake, napuštene zaseoke i kamene kuće, koje zub vremena nije poštedio. Naišli smo na nekoliko stada ovaca i koza. Pastiri su se uglavnom držali podalje od nas. Blizu Bilog Briga zastali smo zbog nekoliko konja koji su uživali potpuno slobodno na pašnjacima u blizini jednog poljoprivrednog imanja.

U blizini se nalaze manja naselja nazvana uglavnom po prezimenima ljudi koji ondje žive ili su živjeli: Žanci, Tenžere, Rašeljke… Doznajemo da su se stanovnici na tom pretežno stočarskom području tokom godine selili sa svojim stadima ovisno o godišnjem dobu. U zimskom razdoblju boravilo se niže uz rijeku Cetinu, a u proljeće i jesen u pastirskim nastambama od suhozida na platou Podi. U ljeto za velikih vrućina, pastiri bi se u potrazi za ispašom penjali više na Vaganj i na Kamešnicu.

Sada na platou stada imaju još samo dvije obitelji. To je granično područje i žale se da je nedavno problem postao i Schengenski režim u koji uskoro ulazi Hrvatska, jer on limitira malogranični promet i kretanje ljudi iz tog kraja, čiji se posjedi nalaze i preko granice u BiH. Zbog meke granice, nakon osamostaljenja Hrvatske i BiH na granici su bile postavljene granične kontrolne točke.

Inače, na Kamešnici zbog teškog terena nema graničnih oznaka. Taj prostor devedesetih godina nije bio zahvaćen ratnim djelovanjima pa srećom nema ni minski sumnjivih područja i može se slobodno i bezbrižno planinariti. Prizore idilične, netaknute prirode narušavaju ostaci starih perilica rublja koje služe kao ograda na ograđenim prostorima za stoku.

Našu pažnju u Tenžerama privukao je, primjerice, jedan primjerak kamiona FAP koji je sada pravi oldtajmer, kao i jedan klasični Mercedes. Čitavo je područje kontrast surovog kamenjara i malih pitomih travnatih vrtača i livada bogatih ljekovitim travama i biljkama. Glavni građevni materijal za suhozide, pastirske nastambe i kuće tradicionalni je kamen 'muljika', a koji odlikuje velika čvrstina i iznimna podatnost za oblikovanje.

Čitav je prostor do kraja autentičan, surov i neobičan. Realno, na skoro nenaseljenom platou zapravo se i ne može očekivati nekakav značajniji razvoj turizma, ali svakako može biti interesantan manjem broju posjetilaca istančana ukusa koji respektiraju autentičnost. U takvom ambijentu, svi su lokalni poljoprivredni prehrambeni proizvodi ekološki, primjerice povrće ili kozji i ovčji sir.

Na Podima i na Kamešnici vrijeme je stalo i to je djevičanski netaknut prirodni krajolik, identičan krajoliku u vrijeme gradnje rimske ceste prije dvije tisuće godina. Taj ugođaj možda tek remeti nova stara cesta kojom će na visoravan sada lakše doći više ljubitelja pješačkih tura, biciklista i planinara.