Iako se u Grčkoj u proteklih pet godina dogodilo svašta ružnoga, vjerojatno ništa nije gore nego uspon otvoreno neonacističke stranke Zlatna zora koja je iskoristila krizu za promociju svoje verzije pravoslavno-grčkog nacizma, ne libeći se ni korištenja nasilja u ostvarivanju svojih ciljeva. Pripadnici Zlatne zore su tako fizički napadali svoje političke suparnike u TV-debatama, osumnjičeni su i za niz ubojstava siromašnih emigranata na ulicama Atene, a pripisuje im se i ubojstvo poznatog grčkog repera i ljevičarskog aktivista Pavlosa Fissasa.

Zbog svojih kriminalnih aktivnosti, mnogi su članovi stranke i uhićeni, ali je vladajuća koalicija, napose konzervativci premijera Antonisa Samarasa, odbila u parlamentu prijedlog ljevičarske Syrize Alexisa Tsiprasa da se Zlatnu zoru zabrani. Tako su se grčki neonacisti slobodno natjecali na izborima za Europski parlament pa će i njihovi predstavnici u Bruxelles. Glasnogovornik Zlatne zore Ilias Kasidiaris se pak, osim po prijetnjama novinarima, istaknuo i velikom tetovažom svastike koje mu krasi lijevo rame.

Ništa manje zastrašujući nije ni mađarski Jobbik (tzv. 'Pokret za bolju Mađarsku'), čiji su političari pozivali na sastavljanje popisa svih mađarskih Židova, organizirali progone i premlaćivanja Roma te prijetili napadima na Povorku ponosa u Budimpešti. Povrh toga, Jobbik ima i teritorijalne pretenzije prema susjedima Mađarske, uključujući i Hrvatsku, što pak domaće ekstremne nacionaliste poput HČSP-a nije spriječilo da jobbikovce pozovu u Zagreb na neonacistički marš.

Među nepatvorenim su neonacistima i njemački NPD (Nacionalno-demokratska partija Njemačke) koji su njemačke vlasti više puta neuspješno pokušale zabraniti, a zahvaljujući odluci ustavnog suda Njemačke – po kojoj se za izbore za Europski parlament ukida izborni prag – sada svoje predstavnike imaju i u Bruxellesu i Strasbourgu. NPD je poznat po organiziranju marševa na značajne datume nacističke prošlosti, širenju mržnje prema Turcima i drugim useljenicima, antisemitskim stavovima, homofobiji. Niz pripadnika NPD-a, uključujući i stranačke prvake, osuđen je za raznolike kriminalne aktivnosti, od premlaćivanja do ucjena i pljački.

Ostale stranke koje pripadaju ekstremnom spektru europske politike – od Nacionalne fronte Marine Le Pen preko Wildersove Stranke slobode pa do austrijske Slobodarske stranke – ne mogu se svrstati u istu kategoriju kao tri navedene, jer niti imaju organizirane stranačke odrede batinaša niti se bave kriminalnim aktivnostima.

Bez obzira na brojne odiozne izjave, primjerice, Heinz-Christiana Strachea ili danske desničarske prvakinje Pije Kjaersgaard (čija je Danska narodna stranka ovaj put udvostručila podršku birača!), riječ je o političarima koji se koriste isključivo demokratskim sredstvima u ostvarivanju svojih ekstremističkih ciljeva.

Bit će zanimljivo gledati kako će se u Europskom parlamentu u sljedećih pet godina istaknuti njegovi neonacistički članovi, ali i hoće li biti u stanju međusobno surađivati, što je uvijek bio nepremostiv izazov europske ekstremne desnice. Naime, koliko god svi oni mrze Europsku uniju, čini se da druge nacije Europe mrze još više te da svatko od njih ima teritorijalne ili slične pretenzije na državu kolege neonacista.