Ti ugostiteljski objekti počinju s radom u trenutku kad se brod otisne od obale, a ugostitelji Jadrolinije se zapravo otisnu u drugu sferu i dimenziju. Provjerili smo cijene na šanku trajekta Tin Ujević koji prometuje između Splita i otoka Hvara. Za početak smo ustvrdili da cijena kave s mlijekom na trajektu košta 14 kuna. Ista kava u vrhunskom lokalu na Peristilu ili u splitskom top-hotelu Vestibulu košta 10 kuna. Pola litre mineralne vode se prodaje po 16 kuna, a cijene kesica čipsa, štapića i sličnih proizvoda iznose od 15 kuna naviše.

Najveće iznenađenje bila nam je cijena sladoleda tvrtke Ledo poznatog kao Macho. Taj sladoled na trajektu košta 19 kuna. Inače taj isti sladoled u supermarketu, samoposluzi i na ledomatima na kopnu košta 10 kuna. Toliko sladoled tvrtke Ledo košta primjerice i unutar teritorija Nacionalnog parka Krka, a na trajektu je 90 posto skuplji, punih 19 kuna.

Ako imamo u vidu da trgovci u supermarketima u svojoj cijeni imaju ugrađenu i dobit, pitanje je kakvu dobit je u ovom slučaju uračunao državni monopolist Jadrolinija. Ta tvrtka je poznata po povlaštenom položaju na tržištu i godinama je u sprezi s lučkim upravama te zajedno guše nejaku konkurenciju i male brodare na tržištu.

Istovremeno, ta ista Jadrolinija uživa u državnim subvencijama u iznosu od oko milijun kuna dnevno. Taj veliki iznos subvencije bi bio prihvatljiv da je usluga korektna, ali nije. Ovih dana, kada je pritisak gostiju iznimno velik, nema dodatnih izvanrednih linija. U petak smo zabilježili da na popodnevni trajekt iz Hvara nisu mogli stati svi automobili, ostali su iza rampe. Sljedeći trajekt bio je tek navečer, a u međuvremenu nije bila organizirana izvanredna linija.

Ako planirate uhvatiti mjesto za svoj automobil na zadnjem polasku navečer, treba u red stati barem dva do tri sata ranije. Naravno, naivni ste ako ste čekajući ondje mislili proći jeftinije. I u lučkom kafiću u trajektnoj luci koja je daleko od centra Starog Grada će vas dočekati paprene cijene.

Trajekti su u ljetnim mjesecima prave tvornice novca i nejasno je zašto su i u ugostiteljskim objektima na brodovima nekontrolirano visoke cijene i nepošteno se grabi novac od turista, ali i domaćih ljudi, otočana. Gosti na otoke dolaze s određenim proračunom pa ako im već značajan dio novca 'otme' državni monopolist, pravo je pitanje što od tog novca zapravo ostaje otočanima, vlasnicima kafića, pansiona i restorana.

Takav visoki profit sasvim sigurno nije usmjeren za bolje plaće marljivih pomoraca koji zapravo iznose najveći teret teškog rada na brodovima tokom cijele godine. To izgleda služi isključivo za zadovoljavanje apetita gramzivog poslovodstva Jadrolinije, za uhljebljivanje rashodovanih partijskih kadrova iz obje 'partije', a troši se nemilice i na domjenke, kao primjerice onaj kada su čelnici Jadrolinije zajedno s predstavnicima Lučke uprave i gradonačelnikom Splita Ivom Baldasarom počastili ministra Dončića. Podsjetimo, oni su tom prilikom 'solidarno' podijelili znatan trošak od desetak tisuća kuna.